Povišena gredica omogućava sadnju tamo gdje ona inače ne bi uspjela, primjerice zbog kvalitete tla. Biljke u povišenim gredicama pokazuju jači razvoj, rastu brže i ostvaruju brže prinose nego njihovi ekvivalenti koji se sade na uobičajen način. Sve o povišenim gredicama potražite na adresi Zagrebačka 89, Turčin, ili na www.leier.com.hr
Povišene gredice vrlo su rasprostranjene i često korištene u zemljama Zapadne Europe i u SAD-u. Bit je u tome da se biljne kulture kultiviraju u “kasetama” otprilike na visini stola; ukrasne biljke također se često sade u povišenim gredicama. Metoda je jednako proširena u obiteljskim vrtovima kao i u školama i socijalnim ustanovama. Povišena gredica koristi se za sadnju tamo gdje biljna kultura inače ne bi uspjela zbog, primjerice, kvalitete tla. Dočim, biljke u povišenim gredicama pokazuju jači razvoj, rastu brže i ostvaruju brže prinose nego njihovi ekvivalenti koji se sade na tradicionalan način. Zbog bržeg rasta kemijska zaštita bilja postaje nepotrebna: različite biljne kulture lijepo uspijevaju jedna pored druge. Tehničke prednosti povišenih gredica podrazumijevaju:
rješenje blisko prirodi
nije potrebna dodatna toplinska izolacija
jednostavno postavljanje
nema kompliciranog umetanja folije
nije potrebna posebna podloga, odnosno temelj
fleksibilno oblikovanje
tamna boja bolje upija sunčevu toplinu
mogućnost različitih oblika
nema korozije
Povišenu gredicu se zbog njenog jedinstvenog dizajna može postaviti na male površine, čak i na područja gdje sadnja inače ne bi bila moguća. Velika je prednost to što konstrukcija omogućava brigu o biljkama iz stajaćeg ili sjedećeg položaja – bez saginjanja i čučanja. Zbog miješanog sastava biljaka, biljke rastu brže, postaju otpornije i stoga ne trebaju kemijske pesticide, a time je otvoren put u biološku proizvodnju.
RJEŠENJA ZA VRT – KOMPOSTER
Organske tvari, kao što su vrtni i kuhinjski otpad, prilikom kompostiranja, uz pomoć organizama i bića u tlu (gliste, bakterije, gljive) razgrađuju se. Ovaj kružni ciklus odvija se u prirodi bez ljudskog djelovanja. Komposter se stavlja na slobodno tlo, na lako dostupnom mjestu. Dobro odabrana lokacija olakšava prikupljanje materijala za pripremu i raznošenje gotovog komposta. Praktično je lako odabrati mjesto kojem je moguće prići kolicima.
PREDNOSTI KOMPOSTERA – DURISOL:
jednostavno rukovanje uz malo ulaganja
paropropusni materijal, klima se automatski regulira
vodopropusna moć, nema odstajale vode
otporan na smrzavanje
termoizolacijsko svojstvo
omogućuje aktivno sudjelovanje u zaštiti prirode
smanjuje se organski otpad
nije potrebno korištenje industrijskog umjetnog gnojiva
zaštita sitnih korisnih bića vrta
mogućnost naručivanja većih formata u izvedbi povišenih gredica
komposter se može montirati kao povišene gredice
ŠTO SE MOŽE KOMPOSTIRATI?
vrtni otpad kao što su grančice, otkošena trava, ostaci biljaka, rezane živice
kuhinjski otpad (povrće, voće, ljuske jaja, filter vrećica za kavu i čaj)
kartonski papir, papirnati ručnici i maramice
rezano cvijeće, ostaci zemlje nakon presađivanja, slama
tip: gliste vole ljuske luka i talog od kave
ŠTO SE NE MOŽE KOMPOSTIRATI:
bolesne li od nametnika napadnute biljke
otpad životinjskog podrijetla (sir, naresci, meso ili kosti) – taj otpad primamljuje miševe i štakore
izmet mačaka, pelene
papirnate vrećice za usisivač, pepeo od drva
citrusi, ljuska banane (jer je često prskana)
Komposter može biti dostavljen s odgovarajućim poklopcem, pri čemu:
ima vizualno lijep izgled (poklopac od Durisol ploča)
poklopac onemogućava ulazak domaćih životinja i glodavaca
prekrivanje znatno smanjuje rast korova u komposteru.
Čini se da je magnolija drevna biljka. Dugo se vjerovalo da su upravo Magnoliaceae prvi angiospermi koji su se pojavili na Zemlji. To su potvrdila botanička ispitivanja, ali su utvrdila da neki fosili koji se mogu pripisati obitelji magnolija datiraju od prije 95 milijuna godina. Danas je magnolija vrlo zastupljena biljka u parkovima i vrtovima, a iskonska je i njezina primjena u parfumeriji i narodnoj medicini…
Na jeziku cvijeća magnolija se smatra simbolom dostojanstva i upornosti, ali i plemenitosti i vrhunske ljepote. Mnogo je priča oko ovoga cvijeta, ali jedna od najvažnijih jest sugestivna japanska Legenda o dvije magnolije. Ta priča, naime, kaže da je u dalekoj prošlosti postojala samo jedna magnolija, visoka, robusna, puna sjajnih listova i s bijelim cvjetovima koji bi se pokazali samo u najvišem dijelu krošnje. Unutar stabla, s druge strane, posjedovala je zvjezdanu magnoliju, s mnogo bijelih mirisnih cvjetova. Visoka magnolija bila je tijelo, zvjezdana magnolija bila je srce: cvjetale su zajedno, jedna u drugoj, cijele godine, dajući spokoj čitavom vrtu. Tada je, za jednoga kišnog dana, stablo slučajno dodirnulo pastelnožutu azaleju koja je spokojno rasla uz njega. Magnolija je zaključila da je azaleja nije dotaknula samo slučajno; pomislila je kako je dodir povezan sa zanimanjem prema njoj, pa je odlučila uzvratiti: neko je vrijeme magnolija miješala dah vjetra s dahom azaleje i pomalo upadala u čaroliju ljubavi. Svoja zvjezdasta srca gurala je prema stablu u želji da snažno tijelo stabla okrene prema mirisnom cvijeću pastelnožute azaleje. Kako azaleja nije uzvraćala osjećaje, vremenom se stablo magnolije počelo osjećati tužnije, sve dok mu se srce nije slomilo i odvojilo se od snažnoga tijela. I tako su se, kaže legenda, rodila dva stabla: visoka magnolija, koja je svoje rijetke cvjetove čuvala na granama prekrivenim zelenim lišćem kako bi pokazala svoju snagu, i magnolija bez zvijezda, bez lišća, s bijelim cvjetovima, krhkim poput beznadna srca.
Legenda dalje kaže kako upravo zbog toga magnolija s rijetkim cvjetovima na granama prekrivenim zelenim lišćem pokazuje svoju snagu, ali samo ljeti, a zvjezdasta magnolija, koja je otvorila svoje bijele cvjetove bez lišća kako bi pokazala krhko beznadno srce, to čini samo u proljeće, jer tako je u životu i u ljubavi. Od toga dana, veli također japanska legenda, u parkovima i vrtovima vidimo dva stabla magnolije, podijeljena kao dva dijela istoga tijela, lijepa i mirisna, koja žive u različito doba, kao da drugi dio ne postoji, jer je život odvojen od ljubavi. Pastelnožuta azaleja, nastavlja legenda, obilazila je vremenom cijeli park, no jednoga kišnog dana osjetila je nostalgiju za stablom magnolije s dva mirisa, onim životne snage i s mirisom snage srca, te zamolila vjetar da ih ponovno dotakne. Stabla su otad odvojena, a u parkovima i vrtovima još uvijek rastu dvije biljke, uvijek u paru: magnolija s dva mirisa i pastelnožuta azaleja.
Ljepota cvjetova – zajednička osobina svih magnolija
Postoji mnogo sorti magnolije, oko osamdesetak, iz različitih dijelova svijeta, posebno iz Azije i Amerike. Iako je teško opisati stablo koje predstavlja tako velik broj sorti, karakteristika zajednička svim magnolijama jest – ljepota cvjetova. Cvijeće magnolija različitih oblika, boja i veličina nikada ne zadivljuje samo svojim blistavim i mirisnim bićem. Postoje bijele zvijezde vrste M.stellata, idealne za male vrtove, ali i druge vrste koje obuhvaćaju sve nijanse ružičaste, u obliku tulipana ili kaliksa, poput magnolijarazgranatoga stabla, koje može doseći do osam metara visine. Konačno, unutra su mirisni cvjetovi bijelo-ružičaste boje i crveno-ljubičasti izvana kod M. liliiflorae Nigrae…
Magnolije imaju ovalne ili eliptične listove, višegodišnje ili listopadne, tamnozelene boje i vrlo mesnate. Cvjetovi su joj krupni, dopadljivi, bijele ili ružičaste boje s intenzivnim mirisom, u obliku čašice s perijantinom sastavljenim od 6-9 latica zvanih petaloidi, pri čemu latice i sepale (čašice) imaju isti izgled. To je pak natjeralo botaničare da vjeruju kako je magnolija primitivni cvijet. Zbog toga se u proteklim desetljećima pogrešno smatralo da su magnolije prvi angiospermi koji su kolonizirali zemlju.
Povijest magnolije u Europi
Već su budistički redovnici središnje Kine iz vremena dinastije T’ang kultivirali razbarušenu magnoliju (koja se također naziva i Magnolia yulan ) kako bi je sadili oko hramova kao simbol čistoće i otvorenosti. Europa tada nije znala za magnoliju. Kad je 1740. prvi primjerak magnolije doplovio u Nantes, u Francuskoj, a donio ga je trgovac koji je putovao između Europe i Amerike, botaničari su o toj biljci već bili čuli: o njoj je pisao Charles Plumier (1646 -1704), koji je za Luja XIV istraživao Novi svijet u potrazi za novim biljkama. Plumier je bio odgovoran za odabir imena novih biljaka, pa je u znak poštovanja prema jednom od svojih suvremenika, botaničaru Pierreu Magnolu iz Montpelliera (1638-1715) novi europski cvijet nazvao magnolijom. Magnolov doprinos botaničkim znanostima bilo je uvođenje koncepta “obitelji”, temeljenog na odnosima promatranim između različitih biljnih vrsta (odnosi koje genetika sada potvrđuje). A zanimljivo je da se prva obitelj angiosperma u klasifikacijskoj shemi koja se trenutno koristi, a koju je zamislio upravo Magnol, pokazala kao obitelj magnolija. Magnoliaceae su ustvari obitelj s “primitivnim” genetskim karakteristikama.
U razdoblju kada su uvezene u Europu magnolije su se smatrale vrlo osjetljivim i teško prilagodljivim biljkama. To je bilo sve dok Magnol nije pokušao posaditi magnoliju u svom vrtu, gdje je živjela više od 100 godina. Pierre Magnol je bio vitalni džentlmen, glave nagurane u malo dugu kovrčavu periku, kakvu je navikao nositi svatko utjecajniji u dobrom francuskom društvu toga doba. Iz mirne ravnice Montpelliera, u mladosti je otišao na vrhove Alpa i Pireneja proučavajući floru. Ubrzo je stekao takav autoritet da je zaslužio mjesto u povijesti.
Magnolije koje su stigle iz Amerike i Azije u popularne parkove i vrtove u Europi, počevši od sredine 18. stoljeća, obilježile su plemićke parkove, koje se poslije nisu mogle zamisliti bez magnolija, čak i onih gigantskih veličina, od kojih neki postoje i danas.
Još prije pojave pčela na Zemlji, u drevna vremena, prije 20 milijuna godina, magnolije su već naseljavale šume, o čemu svjedoče fosilni nalazi Magnolia acuminata, ali postoje i tragovi postojanja magnolija od čak prije 100 milijuna godina. Potreba da se zajamči mogućnost oplodnje i razmnožavanja dovela je do toga da se drevne vrste magnolije oslanjaju ne na pčele i ostale insekte koji oprašuju danas na planeti, već na hodajuće insekte, slične bubama; kako bi ih spriječila da se hrane cvijećem, evolucija je dovela do njihova uvećanja: to je razlog, kažu botaničari, mesnatosti latica i otvrdnutih i kožnih stabljika, koje insekti ne cijene.
S vremenom su magnolije krenule u različitim evolucijskim smjerovima: tamo gdje je to klima dopuštala, rodile su se zimzelene vrste, poput američke Magnolia grandiflora, sa sjajnim lišćem i spektakularnim cvjetovima intenzivna mirisa. Na istoku, u planinama Kine i Japana, listopadne vrste su se najbolje održale. Upravo tim vrstama dugujemo neke od najfascinantnijih predstava svake sezone. Ustvari, magnolije orijentalnog podrijetla daju nam eksploziju ružičastih, bijelih ili ljubičastih vijenaca na još uvijek golim granama.
Nisu sve vrste japanske
Magnolia obovata raste spontano u visokim planinskim šumama u Japanu i na obližnjim ruskim Kurilskim otocima, šireći se na obroncima aktivnih vulkana, a predak je mnogih japanskih magnolija koje se danas uzgajaju. Listovi su joj toliko veliki da se u Japanu koriste za zamotavanje i skladištenje hrane. Druga ‘matična’ vrsta suvremenih magnolija je Magnolia denudata, koja se uzgajala u budističkim hramovima već 600 godina prije Krista. Danas je to službeni cvijet grada Šangaja. Kineska mulanska magnolija, Magnolia liliflora, koju su dugo nazivali japanskom magnolijom, iako nije japanskog porijekla, izazvala je prijepor kad su je prvi britanski mornari donijeli u Europu iz Japana, gdje je uzgajan u vrtovima plemića.
Hibridna vrsta M. x soulangeana, vrlo česta u suvremenim vrtovima, nastala je križanjem liliflore s denudom. Stvorio ju je Solange-Bodin, rođen u Nantesu oko 1830. Listovi su joj manji od onih u divljih vrsta, no cvjetovi su poboljšani, a moderni hibridi mogu se pohvaliti golemim vijencima. Otkako je rasprostranjena u Europi, zapravo su rasadničari shvatili da je moguće dobiti mnogo sorti, kako od vrsta sa cvijetom u obliku tulipana, tako i od onih sa cvijećem u obliku zvijezde. M. stellata, japanskog podrijetla, i srodni M. kobus, iz kojeg je vjerojatno izveden, imaju uzbudljivo cvjetanje: bijele i mirisne latice otvorene su na golim i tankim stabljikama. Ove vrste također imaju prednost što cvjetaju u mladoj dobi i polako rastu, što je od iznimne važnosti za male vrtove.
Magnolia stellata svoju pravu veličinu dosegne tek nakon 20 godina. Magnolia stellata je naturalizirana u nekim područjima Sjeverne Amerike; njeno širenje u Europi je uspjeh ‘lovca na biljke’ Charlesa Mariesa, koji je tu magnoliju krajem 19. stoljeća stavio na uzgoj u poznatim britanskim rasadnicima Veitcha. Uvijek izvedena iz M. kobusa, jedna je od najljepših magnolija, s vrlo velikim cvjetovima, otpornim čak i na kasne mrazeve.
Orijentalnih magnolija ima mnogo. M. sieboldii ima velike cvjetove u rano ljeto, a stablo ogrnuto lijepim lišćem; M. Campbellii, naprotiv, cvjeta u kasnu zimu; zimzeleni M. delavayi ima mirisne cvjetove u obliku čaše. Među mirisnim vrstama je M. officinalis, vrsta koja se koristi u biljnoj medicini: Kinezi ga zovu Houpu, a njegovu koru koriste u tradicionalnoj orijentalnoj medicini.
Ali, magnolije također žive spontano na američkom kontinentu. Nakon osvajanja Meksika, kralj Filip II je 1570. godine poslao svog dvorskog znanstvenika, Francisca Hernandeza, u lov na magnolije. M. hernandezii, kolumbijska vrsta, koja se ne uzgaja u ukrasne svrhe, posvećena je upravo njemu. Međutim, američke magnolije su većinom zimzelene boje i s ljetnim cvjetovima; pored poznate M. grandiflorae tu je i lijepa Virginia magnolia i M. tripetala, s prekrasnim jesenskim cvjetanjem. Rasprostranjene uglavnom na istočnoj i južnoj obali, magnolije su službeni cvijet države Mississipi.
Miris koji liječi od tuge
Na američkom kontinentu velike zimzelene magnolije imale su važno mjesto u tradiciji domorodaca. Domorodni narodi koristili su obilato moć cvijeća, izraženu intenzivnim mirisom, sposobnošću liječenja od raznih tegoba, a iz listova su izvlačili infuziju koja se smatra febrifugalnom.
U Kini je dokumentirano postojanje farmaceutskog priručnika prije više od tisuću godina, koji navodi učinkovitost magnolije protiv raznih problema, uključujući tugu. Zapravo, aktivni sastojci koji se mogu izdvojiti iz nekih vrsta magnolije, magnololi i onhonoli imaju anksiolitička i antidepresivna svojstva. Fitoderivati magnolije se stoga i danas koriste. Onhonol također ima pozitivne učinke na srčane aktivnosti, a nedavno je skupina znanstvenika u Atlanti dokazala njegovu učinkovitost u borbi protiv tumora. Ono što je sigurno jest da opuštajuća kupka s parom mirisa magnolije pokazuje svoju moć: miris suptilnih i oštrih tonova očarava osjetila i impregnira kožu snažnim i nježnim notama ove prekrasne biljke.
Kultiviranje magnolije
Uzgoj ove robusne biljke, malo podložne bolestima, otporne na ljetnu vrućinu i zagađenje, sposobne za život u gradu – ustvari nema puno pravila. Razmnožavanje magnolije nije stvar žurbe. Sjeme klija s izrazitom sporošću, a razmnožavanje je polagano. Zbog toga je preporučljivo kupiti biljke spremne za presađivanje u konačnom položaju, jer ne vole pomicanje.
Sve vrste magnolija zahtijevaju istu brigu o uzgoju i imaju gotovo identične klimatske zahtjeve: više vole podkiselinska ili neutralna tla, srednje mješavine i možda dobro obdarena hranjivim tvarima; mogu podnijeti vrlo hladne zimske temperature (do -15 ° / -20 ° C); više vole sunčana ili barem vrlo svijetla izlaganja, ali trebaju biti smještena na mjestima koja su prilično zaklonjena od vjetra i drugih atmosferskih utjecaja. Uz to, mnoge vrste magnolija mogu se saditi i u velike posude, tako da se mogu smjestiti na terase ili u vrtove s malo tla i uživati u ljepoti ove biljke bez obzira na prostor koji je na raspolaganju.
Obilno cvjetanje, igra boja koje oduzimaju dah i rana cvatnja te svestranost čine cvjetne magnolije neodoljivima za ljubitelje zelenila. Ono što je priroda podijelila prije milijuna godina, čovjek se uspio ponovno ujediniti u manje od jednog stoljeća.
Najvažnije moderne vrste magnolija
Godine 1688. godine, Sir John Bannister, botaničar, donio je nepoznatu biljku (Magnolia virginiana) s lijepim mirisnim cvjetovima iz Amerike u Englesku, dok je u kasnim godinama 18. stoljeća Sir Joseph Banks (1743-1820) donio prvu magnoliju s Istoka, Magnolia denudata. Bile je to čudna biljka za Europljane: krupni šareni i kožnati cvjetovi koji su sebi omogućili da se pojavljuju na golim deblima usred zime. No, Europljani su vrlo brzo razvili ljubav prema nekim posebnim vrstama magnolije. Evo kojima:
Zimzelena Magnolia grandiflora, podrijetlom iz Amerike, stabla visokog do 25 m, s vrlo velikim i vrlo mirisnim bijelim cvjetovima;
Magnolia obovata, podrijetlom iz Istočne Azije, s listopadnim lišćem, uspravnim cvjetovima sličnima onima tulipana, iznutra bijele boje, ružičaste izvana, sa cvjetanjem koje prethodi vegetativnom obnavljanju, s brojnim sortama i hibridima te cvjetovima toplih ili intenzivnih nijansi, od ružičaste do crveno-ljubičaste (poput Magnolia obovata var. Soulangeana, s ružičasto-lila cvjetovima);
Magnolia machrophylla, koja dosegne i do 10 metara visine, s vrlo velikim listopadnim lišćem i mirisnim kremastim bojama, u izvrsnom kontrastu sa zelenom bojom krošnje;
Magnolia precia, porijeklom iz Istočne Azije, s bijelim i mirisnim cvjetovima i listopadnim lišćem;
Magnolia glauca, podrijetlom iz Amerike, sa cvjetovima u obliku tulipana krem-bijele boje i mirisnim ljetnim cvjetanjem.
Grmolike magnolije u Europi posebno su se udomaćile u parkovima i vrtovima, kao:
Magnolia liliflora, s listopadnim lišćem, naraste do 3 m visine, s mirisnim, otvorenim cvjetovima bijelo-ružičaste boje iznutra, crveno-ljubičastim izvana;
Magnolia stellata, podrijetlom iz Istočne Azije; grm je s ograničenim razvojem do 5 m visine, listopadnih listova, bijelih i mirisnih cvjetova s otvorenim i tankim laticama također svijetla izgleda. Magnolia stellata postoji i u ružičastoj sorti, ima isti razvoj sorte bijeloga cvijeta, a uz to je vrlo mirisna. Zvjezdane magnolije pogodne su za živice.
Magnolia soulangeana, listopadna biljka, impozantne visine: prema sortama doseže i do 6 metara ili više. Cvatnja je obilna i ograničena na proljeće.
Magnolija grandiflora je najčešće korištena vrsta za uređenje parkova i vrtova, mjesta na kojima se ističe velikim lišćem i veličanstvenim karakterom, prije svega svijetlozelenim lišćem i veličinom te posebno zbog izuzetno mirisnoga cvata. Kora je sive boje i glatka na dodir, koja se koristi i zbog svojih ljekovitih svojstava.
Free picture (Magnolia flower blooms) from https://torange.biz/magnolia-flower-blooms-39712
Magnolija u narodnoj medicini
Ovaj veličanstveni dar prirode, osim što estetski zadovoljava našu ljubav prema ljepoti prirode i neusporedivo ugodna mirisa, narodna medicina već dugo koristi. Kora, cvijeće i sjeme magnolije daju razne lijekove. Sjemenke Magnolia campbellii, primjerice, zaslužne su za liječenje febrifugalnih problema, zahvaljujući djelovanju magnolialida, laktonskog terpena koji ometa sintezu upalnih citokina (interleukina), odgovornih za vrućicu. Učinkovita antireumatska djelovanja pripisuju se aromatskim smolama, prisutnima u kori Magnolia virginiana, dok se važna protuupalna svojstva pripisuju vrsti Magnolia saliciforme, jer je biljka bogata magnosalicinom i magnifloenonom, spojevima važnim u protuupalnom i antiastmatičnom procesu. Nadalje, magnolije imaju značajna i dokazana antitumorska svojstva. Od lijepih i mirisnih cvjetova dobiva se pak jedinstven i izuzetan proizvod – esencijalno ulje magnolije.
Za što se koristi esencijalno ulje magnolije? Eterično ulje cvjetova magnolije sadrži esencije sa geraniolom, nerolom i linalolom, spojevima s umirujućim i antistresnim svojstvima. Kao smirujuće, dezinfekcijsko i dekongestantno sredstvo djeluje i na osip jer jača prirodni omotač epiderme. Esencijalno ulje magnolije može se koristiti u mješavini s drugim esencijama.
Ekstrakt magnolije, u kombinaciji s geranijem i ylang ylangom, djeluje smirujuće i opuštajuće. To posebno koristi agresivnim i nervoznim ljudima, ali i onima s povišenim krvnim tlakom. Ulje magnolije indicirano je u situacijama visokih napetosti i intenzivnog stresa za tijelo i duh. Njegov slatkast miris pomaže sniziti krvni tlak i regulirati rad srca. Zahvaljujući tomu, oni koji su lako razdražljivi pronađu smirenost u kratkom vremenu. Čak i koža može dobiti značajne koristi od ovog ulja. Za suhu kožu to je zapravo lijek. Ovo ulje ima ljekovito i zaštitno djelovanje na dehidriranu kožu lica i tijela. Zahvaljujući redovitoj upotrebi losiona i krema koje ga sadrže, moguće je učiniti suhu i osjetljivu kožu mekšom i elastičnijom. Slatki miris ove cvjetne esencije smanjuje napetost i vraća dobru unutarnju ravnotežu.
Japanska cvjetna trešnja, nazvana tako jer najspektakularnije sorte potječu upravo iz Japana, različitih je vrsta, pa je raspon izbora s kojom od njih ukrasiti vrt vrlo širok. Među listopadnim vrstama su Prunus avium, japanska trešnja hortikulturnog porijekla, i Prunus serrulata ili sakura, vrlo česta u Japanu, a poznata i pod imenom Kanzan. Za male ili srednje vrtove preporučuje se upravo sorta Kanzan, s ružičastim cvjetovima u proljeće i spektakularnim dekorativnim učinkom kada se lišće opusti…
U japanskoj kulturi cvjetovi trešnje su najčišći izraz ljepote. Ondje je cvjetanje trešnje simbol sreće i želje za svijetlom budućnošću. Prekrasno drvo trešnje predstavlja petu komponentu života; sjaj njegovih cvjetova ne traje dugo, jer padaju u vrtlogu vjetra, a pad cvijeća predstavlja njihov život, koji završava kada je postigao svoj najveći sjaj. Poetski rečeno, život je uspon na visoki vrh, dosezanje vrhunca i onda maksimalan sjaj; potom se vraćaš dolje, k zemlji.
Znamo, japanska vojna tradicija obiluje vrlo dugom poviješću, koja se nalazi već u drevnom mitu o samuraju. Sakura ili cvijet trešnje u svom se savršenstvu i upornosti može povezati samo s tim savršenim japanskim ratnikom: naime, bushidō ili savršeni vitez mora posjedovati sve karakteristike koje sakura sadrži u svom ekstremnom skladu. Također mora biti iskren i odvažan, pokazujući istu hrabrost koju pokazuje i sakura kada je vrijeme da napusti drvo s kojeg će je vjetar odnijeti na zemlju. Samuraj zapravo mora imati potpunu svijest o svojim sposobnostima i svojoj sudbini, toliko da žrtvuje svoj život kad je to potrebno, kako bi zaštitio svoj narod i ideal za koji se borio. Ta se životna filozofija doista zrcali u načinu života samurajskih ratnika: put do dobivanja određene stvari važniji je od samoga rezultata. Osim što je bio savršen simbol samuraja, cvijet trešnje predstavljao je i sve borilačke vještine prisutne u Japanu. U drevna vremena tetoviranje cvijeta trešnje bilo je rezervirano samo za samuraje ili pripadnike drugih umjetnosti. Poslovica tako citira značaj samuraja na sljedeći način: “Među cvijećem trešnja, ratnik među ljudima “.
Značenje sakure ili cvjetne trešnje
Savršenost pet latica sakure samuraji moraju shvatiti kao model kojem treba težiti u teškim trenucima svoga putovanja. Odvajanje od stabla, što se smatra odvajanjem od životne materije, uzima se kao sveti čin predanosti načelu koji je odredio nečije zavjete. Ovu simboliku ne treba razmatrati samo u svjetlu drevne ratničke tradicije, jer reprodukciju cvjetanja trešnje nalazimo i na bombama ohke koje su Japanci koristili u Drugom svjetskom ratu tijekom napada na američke brodove. Kamikaze su koristile cvjetanje trešnje kao simbol za predstavljanje svoje sudbine tijekom različitih bitaka. Njihova samoubilačka misija zapravo je sakura posvećena moralnoj veličini i ekstremnoj žrtvi. Smrt u ovom slučaju ne predstavlja kraj nečijeg postojanja, već početak nečijeg duhovnog posvećenja putu preporoda i unutarnjeg uzdizanja. U stvari, mnogi japanski hramovi sadrže cvjetove trešnje. Često su smješteni na svetim mjestima posvećenim uspomeni na žrtve ratova ili samim borcima važnih nacionalnih bitaka. U ovom slučaju, sakura je ujedno počast njihovoj odanosti i hrabrosti te element dobre spoznaje s obzirom na njihov život nakon smrti.
Najvažnija uloga cvjetova trešnje bila je poticanje domoljubnih osjećaja među Japancima tijekom Drugog svjetskog rata. Japanski piloti ukrašavali su uniformu cvjetovima trešnje, a bombaši samoubojice nacrtali bi je uz bok svog aviona u posljednjem samoubilačkom letu. Simbolika je sljedeća: mladi žrtvuju svoj život u čast cara i padaju na bojnom polju ne određenim redosljedom, već poput latica cvjetova trešnje koje su ostavljene na milost i nemilost vjetru. Neka popularna uvjerenja tvrdila su čak kako su se duše mladih vojnika koji su poginuli na bojnim poljima reinkarnirale upravo u cvjetove trešnje. Dakako, to razmišljanje povezano je s moći legendi koje su sastavni dio kulture svih starih naroda, a japan to jest.
Nadalje, zbog vrijednih karakteristika ovoga cvijeta, njegove ekstremne ljepote i brze smrti, cvjetanje trešnje povezano je i sa smrtnošću. No, cvjetovi trešnje također predstavljaju snažnu vjersku i duhovnu simboliku. Postoje različite vrste biljaka trešnje koje daju sličan cvijet, ali s različitim karakteristikama, počevši od broja latica (neki cvjetovi imaju pet latica, a drugi dosežu i do dvadeset latica). Cvijet s pet latica, primjerice, podsjeća na budizam i podjelu na pet orijentacija, ili na pet kardinalnih točaka; pet svetih elemenata su praznina, zrak, zemlja, voda i – cvijet trešnje.
Neplodne cvjetne vrste i njihova uloga u kulturi
Cvjetanje trešnje ili sakura i prisutno je u svim sferama japanskoga načina života, od umjetnosti do najjednostavnijh kućanskih predmeta. Više od dvjesto sorti cvjetova japanske trešnje, koje ne daju ploda, samo su ukrasne, sa cvjetovima s tisuću nijansi bijele, blijedoružičaste i intenzivno ružičaste, u stoljetnoj japanskoj tradiciji, čašćene su velikim proslavama, koje se sastoje od odlaska u parkove kako bi se promatrali. U Europi također postoje svakakve svetkovine u doba cvjetanja trešnje, posebice u doba Uskrsa, kada se cvijet trešnje koristi kao sastavni dio uskrsnoga stola. To, međutim, ovisi i o tome hoće li Uskrs pasti u doba intezivne cvatnje trešnjina cvijeta. Istina je također da nije isto slaviti europske vrste, koje donose plod, i one japanske, sađene namjenski, za dekoraciju i svetkovine. Zanimljiv je ipak običaj u Italiji, u jednom manjem mjestu u Laciju, gdje se, prema legendi, u doba križarskih ratova naglo osušilo sve trešnjino cvijeće. Legenda kaže da je to bio dobar znak jer je Fridrich Barbarossa tada otjerao neprijatelje i okončao dugi rat. Svake godine, treće nedjelje svibnja, cijeli grad krase cvjetovi trešnje, a u procesiji se nosi kip Madone s vijencem od trešnjina cvijeća.
Cvjetove tešnje slavili su i mnogi slavni literali i pjesnici. Bilo je različitih kombinacija i metafora, pa je cvijet trešnje tako uspoređivan sa sporim padanjem snijega ili s brzinom oblaka koji se gomilaju u skupinama poput cvjetanja cvijeća. Najljepši haiku koji smo našli o trešnjinu cvijetu napisao je Yosa Buson:
Cvjetovi trešnje padaju
na dijelovima vode u neravnu polju:
zvijezde, svijetli noć bez mjeseca
Sakura, najljepše vrste
Cvatnja u sezoni trešnje započinje na Okinawi, a završava u Kyotu i Tokiju, između ožujka i travnja. Sakura nije samo ružičasta, već poprima zaista sugestivne nijanse: za nekoliko tjedana cvjetanja nastaju boje u rasponu od blijedo ružičaste do fuksije i bijele, ovisi o sorti cvijeća. Najčešća je, međutim, vrsta Somei Yoshino. Somei vrste se tako nazivaju jer su prvi put zasađene u istoimenom selu. U Japanu još uvijek postoje vrste Prunus subhirtella autumnalis, koji, kako sama riječ kaže, cvjetaju uglavnom u jesen, a nazivaju se i zimskom sakurom. No, još uvijek postoji vrlo dugačak popis, njih više od stotinu, a među najljepšima su yaezakura i shidarezakura, koji cvjetaju u kaskadama. Budući da ima tisućljetnu tradiciju, postoji i posebna sakura, koju su Japanci jako voljeli: Jindai Zakura, koja se nalazi u hramu Jissou; stara je oko dvije tisuće godina i ima zapremninu promjera od gotovo 14 metara.
Sakura, simboličko i duhovno značenje
Neosporno je da je sakura divan cvijet: cvjeta i blijedi u nekoliko dana, tako da predstavlja prolaznost života, krhkost, ali i želju za uživanjem u svakom trenutku. Na sakure se gleda s tugom, ali i s velikim osjećajem jer se slavi hanami – doba divljenja trešnjinom cvijetu – u proljeće, koje pak ima simboliku ponovnoga rođenja. Nije slučajno što je cvjetanje trešnje oduvijek doživljavano kao znak upozorenja na bogatstvo berbe riže, kao želje za prosperitetom. Sakura je inače povezana s predivnom japanskom legendom, starom stotine godina, nastaloj kad je mir bio rijedak zbog borbi između feuda. Priča se da je postojala šuma u kojoj rat ništa nije dotaknuo; bilo je drveća, mirisa i životinja. Nijedan se ratnik nije usudio ući u tu prirodu. Ondje je, međutim, bilo stablo koje nikad nije cvjetalo i činilo se mrtvim. U stvarnosti je bilo vrlo tužno i usamljeno jer nikad nije moglo uživati u ljepoti boja cvijeća. Životinje se nisu približavale od straha, trava naokolo nije rasla. Jednoga je dana vila iz šume, vidjevši toliku usamljenost stabla, dirnuta, prišla stablu i rekla da će na njega baciti čaroliju koja će trajati 20 godina. Za to vrijeme stablo bi iskusilo ono što i ljudsko srce osjeća. Možda bi tako živnulo i pustilo cvat. Vila mu je rekla i da se može pretvoriti u ljudsko biće te potom natrag u biljku. Ali, ako nakon 20 godina ne uspije postati održiv, umrijet će zauvijek. Drvo se pretvorilo u ljudsko biće, ali u početku je viđalo samo mržnju i rat. Zbog toga se često vraćalo u biljku, sve dok jednom, kad je bio muškarac, nije ugledao prelijepu djevojku. Izgledala je ljubazno i lijepo, bila je to Sakura (u Japanu i danas postoji i rabi se žensko ime Sakura): dugo su razgovarali dijeleći snove i nade. Kad ga je Sakura upitala kako se zove, drvo je znalo reći samo jednu riječ: “Yohiro” (što znači nada). Između njih dvoje rodilo se duboko prijateljstvo i za kratko vrijeme rasplamsala se ljubav. Jednoga dana Yohiro je priznao Sakuri svu svoju ljubav i pravu prirodu. Sakura je bila impresionirana, ali je šutjela. Vrijeme je prolazilo i 20-godišnji rok se približavao. Yohiro, koji je vratio izgled stabla, osjećao se vrlo tužno. Sakura je tada svu svoju ljubav priznala drvetu. Kad se vila opet pojavila, zamolila je Sakuru da odabere: ostati čovjek ili se spojiti s Yohirom u obliku stabla. Razmišljajući o mržnji i ratu, odlučila se spojiti s Yohirom. Njih dvoje su se spojili i postali jedno, a stablo je nekim čudom tada procvjetalo. I danas još njihova ljubav cvjeta u Japanu, a riječ sakura ima značenje – cvjetanje trešnje.
No, koje trešnje?
Tradicija hanamija
Sakura je zapravo japanski izraz za cvjetanje trešnje Prunus serrulata, koja svako proljeće stvara kratke cvjetove trešnje u kratkom vremenu. Ova se stabla razlikuju od vrsta trešanja koje čine plod trešanja. Njihova prirodna ljepota i snažna simbolika, kao i istaknuta upotreba u japanskoj umjetnosti, učinile su da cvjetanje trešnje postane ikona japanskog kulturnog identiteta. U stvari, neki smatraju da je cvijet trešnje japanski neformalni cvijet, simbol japanskoga nacionalnog identiteta. Stoga svake godine Japanci i prate napredak cvjetanja trešnje.
Sakura zensen, ili stablo trešnje, cvjeta polako u predjelima s blažom klimom, počevši od Okinawe, u siječnju, i napreduje do Kyota i Tokija početkom travnja. Nakon što stabla trešanja počnu cvjetati u svakom području, Japanci uživaju u hanamiju, tradicionalnim izletima ispod procvalih krošanja trešnje kako bi se divili njihovoj prirodnoj ljepoti.
Tradicija hanamija postoji mnogo stoljeća, više od tisuću godina, i predstavlja radostan trenutak blagdana i proslave cvjetanja trešanja. Značenje koje se stoljećima pripisuje trešnji je kontroverzno: u srednjoeuropskim zemljama trešnja se oduvijek smatrala zaštitnikom polja od nedaća; u skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji, međutim, simbol je nesreće i budućih nesreća; na Istoku i posebno u Japanu tijekom ožujka i travnja odvija se ritual promatranja cvijeća trešnje – hanami (koji ima značenje Noći cvjetanja trešnje). Simbolika povezana sa cvjetovima trešnje duguje puno ovom festivalu jer predstavlja vrijednosti bitne za Japance. Ideja o ponovnom rođenju i dobrom znaku cvjetanja zapravo je povezana s važnim razdobljem, poput travnja, kada se završava školska godina i mnogi japanski studenti napuštaju školu kako bi ušli u svijet posla.
Osim simbolike, sušeni cvijet trešnje može biti sastojak vrućeg biljnog čaja, dok u kuhinji latice mogu poboljšati miris sorbeta, sladoleda i drugih slastica. Na estetskom i zdravstvenom polju cvjetovi trešnje mogu se koristiti u pripremi dodataka protiv zadržavanja vode i celulita. A očita je i njihova primjena u modi i dekorativnim umjetnostima.
Europa i Amerika vremenom su naslijedile simboličku vrijednost koju Zemlja Izlazećeg Sunca pripisuju cvjetovima trešnje. Od prvih ekspedicija na Daleki istok pa do razdoblja velikih europskih kolonijalnih carstava, istraživači i antropolozi promatrali su s izuzetnim zanimanjem brigu za prirodu i posebno za cvijeće koje je istočnjačko stanovništvo pokazalo. U mnogim plemenitim palačama staroga kontinenta iz 19. stoljeća mogu se vidjeti ukrasi u azijskom stilu koji prikazuju promatranje cvjetova trešnje, simbola sreće i unutarnjeg mira. Hanami je stoga proslava ponovnog rađanja prirode, što se najbolje izražava trešnjinim cvjetovima, ali i sviješću o njihovoj prolaznosti. Trešnja cvjeta u kratkom vremenu i jednako brzo napušta drvo. Padanje cvijeća potiče Japance na razmišljanje o efemernoj vrijednosti života. Cvjetanje trešnje, odnosno sakura, svoju simboliku dijeli sa cijelom japanskom filozofijom povezanom s kulturom strpljenja, poštovanja prirode i unutarnjim mirom. Rituali hanamija stoga su blagotvorni za cijeli japanski narod: održati piknik s prijateljima i rođacima, sjedeći ispod stabala trešnje i raširivši plavu plastičnu deku kako bi sakupili pale cvjetove, Japancima znači duhovno čišćenje. Cvjetanje trešnje također je znak bogatstva i štedljivosti. Zapravo, čini se da to prenosi cjelokupnu filozofiju i povijest jedne od najstarijih populacija na planetu.
Simboli koji se odnose na svijet rata
Japan, vidjeli smo, ima pravu strast prema cvijeću. Brojni su kultovi i ceremonije koji povećavaju ovaj dar prirode i njegovu ljepotu. Cvjetovi trešnje zasigurno su jedna od najcjenjenijih vrsta cvijeća u japanskoj kulturi, ali nisu jedini cvjetovi koje Japanci vole i slave. Jedan od najčešće korištenih cvjetova nakon cvjetanja trešnje je krizantema, koja i službeni cvijet Japana, zapravo se pojavljuje u grbu carske obitelji. Još jedan cvijet koji se široko koristi u japanskoj simbolici jest kamelija, koja se u Japanu naziva i ruža.
O cvijetu trešnje
Općenito, stabla trešnje obično nisu samooplodna. Iako njihovi cvjetovi imaju i muške i ženske spolne organe, cvjetovi se bolje oprašuju peludom druge trešnje. Zbog toga se često biraju samooplodne sorte ili se zasađuju najmanje dvije obližnje trešnje različitih sorti; na taj je način većina cvjetova oprašiva, ali dovoljno je i da susjed ima višnju u vrtu. Pored toga, može se dogoditi da nagle promjene klime u trenutku cvatnje uzrokuju prerano isušivanje cvjetova, koji tada ne mogu biti oprašeni. Obično se drvo trešnje uzgaja na otvorenom tlu, a cvjeta kad se noćni minimumi prirodno povećaju, dolaskom proljeća. Tako će trešnja uzgojena u zemlji cvjetati u savršeno vrijeme, s klimom pogodnom za razvoj cvijeća i s dolaskom proljetnih kiša. Stablo u stakleniku može prerano cvjetati; premješta li se na otvoreno, može izgubiti sve cvijeće zbog hladnoće ili zbog nedostatka vlage. Ako se pak stablo držalo u loncu u stakleniku cijele zime, a zatim se zakopalo u rano proljeće, tada je također moguće da je cvijeće propalo zbog stresa zbog presađivanja. Cvatnja zahtijeva mnogo energije od biljaka i pogodnu klimu; čim je biljka izložena bilo kakvom stresu, ona uglavnom gubi cvjetove ili čak plodove. Cvjetna trešnja ne voli previše teška tla. Ideal predstavlja tlo treseta sa srednje laganom smjesom, što pogoduje dobroj drenaži i izbjegava prekomjernu stagnaciju vode. Trenutak kada trebate posvetiti više pažnje potrebi za vlagom biljke je u ranim fazama sadnje. U tom razdoblju navodnjavanje cvjetova trešnje zahtijeva male mjere opreza. Sadnica se mora postaviti u zemlju pritiskom na zemlju na dnu stabljike. Bit će potrebno formirati bazen koji nije previše dubok, ali koji može sadržavati vodu. Kad biljka naraste, tlo treba održavati vlažnim. Interval između navodnjavanja će stoga biti određen klimatskim uvjetima sezone.
Uzgoj cvjetne trešnje Uzgoj cvatnje trešnje nije teško. Čvrsto je stablo otporno na bolesti. Međutim, za dobivanje zdravih biljaka s bujnim cvjetanjem mora se voditi računa o tome jesu li pravilno posađene. Prvo što treba znati jest da je najbolja sezona za sadnju cvjetnih trešanja – jesen. Neposredno prije postavljanja valja potopiti korijenje u toplu vodu i provjeriti je li potpuno mokro, zatim iskopati rupu otprilike dvostruko veću od korijena biljke i dobro je navlažiti dolijevanjem vode. Tada se posadi ukrasno stablo trešnje i korijenje prekrije oplođenim tlom. Na kraju ove operacije dobro se zbije površina tla. Najvažnija gnojidba cvjetne trešnje je zasigurno ona koja se mora provesti kad se biljka posadi. Zapravo će mladom grmlju biti potrebno pravilno hranjivo za zdrav i brz rast. Pravilna gnojidba također će pomoći stablu trešnje da razvije bujan i dugotrajan cvat. Stoga će biti potrebno da biljka tijekom vremena ima stalnu opskrbu hranjivim tvarima. Zato se dodaje malo zrelog organskog gnojiva i uspe granuliranog gnojiva u rupu u koju se posadi trešnja. Ova vrsta gnojidbe mora se ponoviti na kraju svake zime. Da bi se izbjegla radikalna toksičnost, valja pripaziti da granulirano gnojivo ne bude u izravnom kontaktu s korijenjem.
Cvjetna trešnja ne boji se bolesti, pogotovo ako je dobro izložena sunčevoj svjetlosti i ako se vodi računa o obrezivanju mrtvih grana i osušenog lišća. Obrezivati je dobro samo tijekom ljeta koristeći čiste i dobro oštrene škare. Tijekom prve godine rasta, da bi se pogodovalo vertikalnom razvoju stabla, valja ukloniti pupoljke smještene u donjem dijelu debla i biljku pričvrstiti. Glavni parazit cvjetajuće trešnje je Armillaria, gljivica koja uzrokuje takozvanu vlaknastu trulež korijena. U slučaju infekcije Armillariom, treba nastaviti s mehaničkim uklanjanjem gljivica što je prije moguće i tretirati biljku odgovarajućim kemijskim proizvodima. S druge strane, infestacija lisnih uši, iako manje opasna, rtakođer može uništiti cvjetanje.
Kako posaditi japansku cvjetnu trešnju
Drveće se mora saditi na jesen, korijenje ne smije biti duboko. Prije sadnje stabla valja staviti kompost od organskog materijala i gnojivo za sporo oslobađanje u rupu. Ako je područje vjetrovito, privezuje se stabljiku na nosač. Svake godine, u ožujku, valja posipati gnojivo oko stabla. Prve godine uklone se izboji iz debla, kako bi se izbjeglo niske grane koje pokvare izgled stabla. U proljeće povremeno biljku treba vlažiti s 14 do 18 litara vode; ljeti se vlaži drveće, ali se ne obrezuje, uklanjaju se samo uveli dijelovi. Ako se na kori grana pojavi hrđa ili mrlje na lišću, odmah valja djelovati kako ne bi došlo do širenja zaraze.
Koja stabla kombinirati s japanskom cvjetnom trešnjom
S obzirom na ljepotu stabla, kada oblaci ružičastih latica stvaraju sjajno mjesto dovoljno da oživi cijeli vrt, preporučivo je postaviti stablo trešnje na travnjak, na izolirano mjesto. Idealno ga je povezati s nekim zimzelenim biljkama s tamnim lišćem kako bi se istaklo njegovo proljetno cvjetanje. Za one koji imaju na raspolaganju veliki prostor i žele posaditi više stabala cvjetne trešnje, preporučivo je odabrati neke različite vrste, tako da ružičaste nijanse latica i onih lišća otpalih u jesen uspijevaju stvoriti sjajnu kromatsku simfoniju. Ako je vrt malen, preporučivo je ostaviti stablo trešnje na miru i pojačati je na travnjaku, dosadivši divlje ili proljetno cvijeće lukovica.
Jesen je vrijeme za berbu usjeva i pripremu za nadolazeće hladnije dane. I dok se jedni bave čišćenjem vrta i okućnice, drugi pripremaju drva za ogrjev…
Za vlasnike peći na drva i kamina odabir najbolje motorne pile predstavlja veliku odluku i pri tome treba uzeti u obzir mnoge faktore: bilo da prvi put kupujete motornu pilu ili već imate iskustva, najvažnija stvar koju treba uzeti u obzir je – što ćete piliti. Hoćete li vašu pilu koristiti za orezivanje manjih grana ili za obaranje stabala? Ili ćete je koristiti za vaše vrtne projekte, odnosno za piljenje drva za ogrjev i pretvaranje većih cjepanica u savršenu veličinu za vašu peć na drva?
Ako ćete piliti veće grane, najbolja motorna pila za vas može biti ona s malo većom snagom. Ali ako je drvo koje pilite manje, tada će za vas biti idealni manji i lakši modeli. Iako se uobičajeno misli da je veće bolje, predlažemo da koristite najlakšu pilu za posao koji imate. Ništa nije bolje od stvarnog osjećaja težine pile: morate biti sigurni da svoju motornu pilu možete kontrolirati.
Želite li samo oživjeti svoj privatni prostor, postoji niz vrtnih dekoracija, pa i namještaja koji možete sami izraditi. Pri tome će vam STIHL motorne pile pomoći stvoriti savršeno okruženje za druženje s prijateljima i obitelji.
STIHL akumulatorske motorne pile neke su od najlakših modela u ponudi, poput GTA 26, koja je savršena za orezivanje i precizne radove u drvu. Modeli akumulatorski pila iz STIHL AK sustava posebno su zanimljivi. Baterije koje koriste ove pile mogu se koristiti i za druge alate u AK sustavu, tako da istu bateriju možete koristiti za puhač lišća, trimer za travu, kosilicu ili škare za živicu. Sve STIHL akumulatorske pile imaju brojne prednosti poput niskih vibracija, rade bez buke i bez emisija.
Benzinski modeli STIHL motornih pila, počevši od MS 172, koja je odlična mala motorna pila, dobra su opcija za one s većim vrtovima ili malim posjedima. Za rad vaše benzinske motorne pile potrebna vam je mješavina benzina i motornog ulja. Ako ste početnik u rukovanju motornom pilom, odaberite dobro izbalansiran i lagan model. Modeli motornih pila za poljoprivredu, ali i za profesionalne korisnike kombiniraju inovativnu tehnologiju s velikom snagom, optimalnim ergonomskim dizajnom i malom težinom.
U pravim rukama i s pravilnim tehnikama rada, Vaša STIHL motorna pila može biti moćan alat, sposoban srušiti cijela stabla. Ali prije no što se uhvatite u koštac s ozbiljnim zadatkom rušenja stabla, provjerite jeste li se opremili zaštitnom opremom i odjećom kako biste povećali svoju sigurnost.
Ako nikada prije niste posjedovali niti koristili motornu pilu, može vam se činiti da njena nabava nije nimalo jednostavna. U tom slučaju posjetite naš web shop na www.unikomerc-uvoz.hr i informirajte se o aktualnoj ponudi i akcijama. A, ako još uvijek niste sigurni, STIHL ovlašteni trgovci ponudit će vam savjet i predložiti vam najbolju motornu pilu za vas i vaše potrebe.
Svaki ljubitelj vrta voli uživati u okolišu koji privlači ljepotom njegovanog zelenila…
Lijep i bujan travnjak nije samo radost za oči – to je vaše mjesto za odmor, druženje i dječju igru. No, osim toga, trava je vrlo važna jer korijenski sustav trave sprječava eroziju, apsorbira buku, smanjuje količinu prašine, pozitivno utječe na mikroklimu i čisti atmosferu. Da bi travnjak aktivno rastao i zelenio se, potrebno ga je redovito kositi na optimalnu visinu. Košnja pomaže travi da brže raste, čini je gušćom i otežava rast korova. Način košnje travnjaka također je važan korak pri održavanju zdravlja trave, a odabir pravoga tipa uređaja za košnju može napraviti ogromnu razliku za jedan te isti posao.
Redovita košnja kosilicom za travu održava travnjak lijepim i pokošenim na istu visinu, a trava dobiva istu količinu sunca, najbolji raspored vlage i hranjivih tvari cijelom površinom travnjaka. Kosilice za travu impresioniraju ravnomjernošću pokošene trave zahvaljujući dobro osmišljenom i koordiniranom radu noževa s ventilatorskom funkcijom. Pomoću struje zraka trava se uzdiže uspravno, što rezultira ravnomjernim rezom, a pokošena trava pomoću iste struje zraka dospijeva u košaru za otkos. Za košnju većih površina i livada pouzdan izbor su STIHL traktorske kosilice.
S druge strane, STIHL iMOW® robotske kosilice zadovoljit će zahtjeve svih onih koji žele automatiziranu košnju. Ovi inteligentni uređaji koriste senzore i iMOW® aplikaciju za samostalnu dinamičku košnju bez potrebe za ljudskim nadzorom. Osim što štede vrijeme i trud, robotske kosilice pružaju konzistentnu košnju koja rezultira savršeno pokošenim i njegovanim travnjakom tijekom cijele godine.
Za razliku od kosilica, trimer može obraditi i sva ona područja koja kosilica ne može pokositi, kao što su rubovi travnjaka, područja oko drveća, grmlja, ograda, kosine, uska i teško dostupna područja. Osim toga, trimeri i motorne kose primjereni su za sve terene i odlični su u borbi protiv žilavijeg i otpornijeg raslinja. Istodobno, ako travu kosite trimerom, teško je postići ravnomjerno pokošen travnjak, jer najlonske niti neravno sijeku vlati trave.
I na kraju, ne zaboravite da gotovo 80% trave čini voda. U toplo doba godine travnjak vrlo brzo gubi vodu, zato ga treba pravilno zalijevati kako se zeleni pokrivač ne bi osušio i požutio. Važni su vrijeme i učestalost zalijevanja. U vrućim ljetnim danim travu zalijevajte rano ujutro ili navečer te pazite da se voda ravnomjerno raspoređuje po cijeloj površini. Uz ove savjete, pravilnu njegu i kvalitetne XSTIHL uređaje, vaš ćete vrt i travnjak pretvoriti u pravu zelenu oazu.
Kamelija, grmolika biljka prelijepa cvijeta porijeklom iz Istočne Azije, obično se povezuje s Japanom, a naziv Camellia dao joj je švedski botaničar Carl von Linné, koji je biljku opisao u svojoj knjizi “Species Plantarum“, 1753. Kamelijau Kini predstavlja savršeno sjedinjenje i odanost dvoje ljubavnika; u Japanu pak ova karakteristika nije dobrodošla i pridaje joj se negativno značenje. A s obzirom na dugu cvatnju,kamelija u Koreji simbolizira odanosti trajnu ljubav, stoga je idealan cvijet za darivanje prigodom vjenčanja. U Zemlji Izlazećeg Sunca rašireno je vjerovanje da kamelije duguju život onima koji ih uzgajaju.Drugi tamošnji običaj navodi mlade bračne parove da kleknu ispred velikoga stabla kamelije, dodirujući stari korijen vršcima prstiju: na taj način razgovaraju s Bogom…
Prve vijesti o kameliji stigle su u Europu krajem 17. stoljeća, kada je engleski prirodoslovac James Cunningham poslao nekoliko biljaka iz Chusana, takozvanih “stabla sa sjajnim lišćem”, Jamesu Petiveru, engleskom botaničaru-farmaceutu, koji je pak 1702. prikazao cvijeće u knjižici objavljenoj u Londonu. Biljka koja je nacrtana u knjizi pripada vrsti Camellia japonica. Međutim, za službeni ulazak kamelije kao botaničkog roda u Europu zaslužan je zapravo Carl von Linné, koji ju je 1735. opisao kao “japansku ružu” u svom djelu “Systema Naturae” i nazvao ju imenom – Camellia, u čast moravskog isusovca Georgea Josepha Kamela (Camellius), prirodoslovca koji je proučavao istočne zemlje krajem 17. stoljeća. Nekoliko godina poslije, 1747., u publikaciji Georgea E. Edwardsa, pod naslovom “Natural History of Birds“, prikazana je kamelija prisutna u staklenicima Lorda Petrea u Engleskoj.
Stvarno, smišljeno uvođenje ovoga cvijeta u europske vrtove dogodilo se pak oko 1750. godine, najprije u Engleskoj te potom u Francuskoj, Belgiji, Italiji, Španjolskoj i Portugalu. U tom razdoblju kamelija je – dakle, još uvijek kraljevska biljka – teško dostupna, vrlo skupa za kupnju, nepoznata ili gotovo nepoznata rasadničarima. Zbog svoje genetske plastičnosti kamelija će ubrzo postati korisnom mnogim vrtlarima i entuzijastima kao “sirovina” za oblikovanje: mnogi dvorski križatelji biljaka posvećuju svoje kreacije, koje se smatraju umjetničkim djelima, svojim gospodarima ili poznatim ljudima u politici i kulturi, zbog čega će kamelija postati najpoznatiji cvijet 19. stoljeća.
Marie Duplessis
Među najpoznatijim primjercima istaknut će se u početku kamelija iz Kraljevske palače u Caserti, koju je ondje iz Engleske donio admiral Nelson, 1760., u znak ljubavi prema Emmi Hamilton. Dočim je najveću popularnost kamelija dostigla 1848. godine, nakon prve objave romana Alexandrea Dumasa“Dama s kamelijama”. Glavna junakinja knjige, za koju je autor inspiraciju našao u izvjesnoj Marie Duplessis, kurtizani koja je, ovisno o tome je li bila slobodna ili ne, svaku večer na haljinu zadijevala bijelu ili crvenu kameliju.
Kamelija i danas simbolizira poštovanje, divljenje i savršenu, neizloženu ljepotu. Cvijet, naime, ne gubi latice i stoga pamti ljude koji su čvrsti u životu i znaju se dobro suočiti s poteškoćama. Ovisno o boji, značenje kamelije može prenijeti različitu poruku: ako je kamelija bijela, tada simbolizira poštovanje, zahvalnost, divljenje, kao i ljubav koju roditelj osjeća prema svom djetetu; ako je ružičasta, odaje želju za pronalaskom sebe i bližom osobom kojoj se poklanja, a u praksi simbolizira nostalgiju; crvena kamelija simbolizira ljubav i nadu. Konačno, ako je šarena, kamelija je simbol povjerenja i nade. Nerijetko je značenje koje se najlakše pripisuje kameliji simbol žrtve: kamelija je, zapravo, jednaka obvezi da se suoči s bilo kakvim naporom ili odricanjem u ime ljubavi. No, treba uzeti u obzir da se u jeziku cvijeća uz ovaj cvijet najčešće vežu osjećaji poštovanja i divljenja prema nekome.
Camellia desire, moderni hibrid
Glavni elementi koji omogućavaju uzgajivačima cvijeća razlikovati različite vrste kamelija su: oblik i boja cvijeta, prisutnost ili odsutnost različitih mirisa, oblik biljke, razdoblje cvatnje tijekom godine. Kombinacija ovih i eventualno drugih elemenata može dati indikacije koje ćemo sada samo spomenuti. Uzgoj i hibridizacija kamelija u mjestima njihova podrijetla sigurno datira iz vrlo davnih vremena: Quan-Shang navodi kineski pergament iz 1000. godine nove ere kao prvi prikaz cvijeta kamelije. Sigurno je da se biljka savršena oblika dugo uzgajala u istočnjačkim vrtovima, sve do 17. stoljeća, kada su Englezi i Portugalci, osvajajući nove teritorije u Istočnoj Indiji, upoznali ovaj vrlo ukrasni cvijet, lako prilagodljiv vrtnoj klimi Europljana.
Camellia japonica
Nakon službenog izvješća o najpoznatijoj kameliji na svijetu, 1712. godine, njemački liječnik i prirodoslovac Engelbert Kaempfer, vraćajući se iz Kine i Japana, nakon što je ondje radio za Istočnu indijsku kompaniju, u razdoblju između 1690. i 1692., objavio je neke botaničke bilješke pod naslovom “Amoenitates exoticarum”, među kojima se donosi prvi opis biljke Camellia japonica, nazvane Tsubaki (na japanskom jeziku). U svom opisu Kaempfer izvješćuje o postojanju planinskog cubakija s pojedinačnim cvjetovima i vrtnog s dvostrukim cvjetovima, podvlačeći da je biljka već neko vrijeme bila podvrgnuta hortikulturnoj njezi i da je, nakon toga, pokazala prve ukrasne oblike u raznim bojama i s brojnijim laticama. No, putovanje oko svijeta kamelije nije prestalo u Europi, već se od 1798. godine vijesti o njoj šire u Sjevernoj Americi (Louisiana, Alabama i, kasnije, Kalifornija). Biljka se zatim širi u umjerene zemlje Južne Amerike (Čile, Argentina) te potom u Australiju, gotovo idealno završivši turneju po svijetu.
Camelia bianca
Iako se cvijetu širom svijeta dive zbog njegovih boja i oblika, kameliji ipak nedostaje intenzitet mirisa, pa talijanski pjesnik Enrico Nencioni (1880.) u svojoj “Himni cvijeću” piše: “Samo tebe, hladna/mramorna ljepotice bez mirisa,/dragocjena i omiljena kod ponosnih/kćeri luksuza, zovem te/ neukusna kamelija” Prvi opis C.sasanqua napravio je Nijemac Kaempfer, koji je svoje bilješke prenio Linnéu. On ih, međutim, nije smatrao dovoljnima za uključivanje novog biljnog entiteta u njegovu sistematsku knjigu. Tek 1784. vrsta je službeno priznata objavljivanjem knjige Karla Petera Thunberga “Japanese Flora“.
Camellia sasanqua
Legenda kaže da je švedski botaničar Thunberg, inače Linnéov učenik, 1779. donio četiri biljke kamelije sa svog putovanja u Japan u Kraljevski botanički vrt Kew, u blizini Londona. Jedan primjerak je ostao u Kewu, a tri su proslijeđena u Hannover, Schoenbrunn i Pillnitz. Kamelija iz Pillnitza jedina je preživjela. Genetska istraživanja nisu dokazala ovu legendu, ali je sigurno da je 1801. dvorski vrtlar Terscheck posadio kameliju na mjestu gdje se i danas nalazi.
Nakon dugog putovanja iz Japana (otok Okinawa), prvi primjerci Camelliae sasanquae dotakli su britansko tlo u proljeće 1879. godine: javnost ih, međutim, nije uzela u obzir jer su bili zadojeni velikim uspjehom Camelliae japonicae. Engleski botaničari i uzgajivači cvijeća nisu odmah primijetili karakteristike novog cvijeta, koji, za razliku od drugih vrsta toga roda, cvate usred zime cvjetovima otpornim i na snijeg. Biljka je vrlo prilagodljiva, nije pretjerano hirovita, a prije svega ima mirisne cvjetove.
Japanski naziv za Camellia sasanqua je Sazankwa, što znači “cvijet planinskog čaja” ili “čaj od cvjetova šljive”. Povijest biljke u Japanu seže stoljećima unatrag. Osim što je motiv nacrtan na obiju (pojas koji se koristi za kimono), oduvijek je imala visoku ekonomsku vrijednost jer se njeno ulje koristi u prehrambene i kozmetičke svrhe: u kozmetici se, naime, ulje kamelije koristi za dobivanje valovitosti i sjaja kose.
Camellia planipetala Gustava Lamaira (1854-1896)
Prva ilustracija C. sasanquae na Zapadu datira iz 1869. godine, a u Francuskoj ju je izveo Gustave Lemaire. Što se tiče pojavljivanja ovoga roda u Europi, autori se ne slažu: neki tvrde da su prvi primjerci zapravo doneseni u Italiju. Opat Lorenzo Berlese (1837.), primjerice, navodi biljku koja je prisutna u Caserti od 1760., ali ju brka s C. japonica . Od 1839. do 1843., Berlese je napravio je „Ikonografiju roda kamelija“, koja sadrži 300 ručno obojenih točkastih gravura cvijeća. Napravljena je kao odgovor na uvođenje povećanog broja hibrida i vrsta kamelija u Europi. Taj bogati opat, najveći znanstvenik na temu kamelija, proveo je svoje zrele godine u Francuskoj, gdje je proučavao, uzgajao i pisao o kamelijama, prepoznavši potrebu za dokumentiranjem i bilježenjem sorti. C. sasanqua stigla je u Englesku 1879. godine: primjerke je sakupio botaničar John Miers za rasadnike James Veitch & Sons.
Camellia oleifera
Ova je vrsta prvi put uvezena na Zapad 1803. godine, zahvaljujući Williamu Kerru, kolekcionaru vrtova Kew, koji je pronašao biljku u kineskoj regiji Canton. Zatim je ponovno poslana u Englesku 1811. kao C. sasanqua, a rasla je u Kewu pod imenom Lady Bank/s Camellia. Dakle, tijekom 19. stoljeća botanička literatura često je brkala ove dvije vrste: zapravo je prava C. sasanqua kultivirana u Engleskoj tek mnogo kasnije. Na Zapad ju je donio engleski kapetan Richard Rawes, po nalogu Thomasa Careya Palmera, a prvi ju je opisao John Sims (1819.) kao C. sasanqua. Dr. Lindley (1827.) je istu biljku kasnije prepoznao kao Camellia maliflora, vrstu s dvostrukim cvjetovima koja se više ne nalazi u prirodi. Što se tiče taksonomije, entitet je uključen u veliku skupinu hibrida čiji je vjerojatni predak C. sasanqua. Ova doista zgodna kamelija dugo se uzgajala u Kraljevskim vrtovima Kewa pod netočnim imenom Camellia euryoides. Vrlo osebujna vrsta čija je povijest bila podloga na kojoj Kinezi cijepili svoje sorte Camelliae japonicae.
Camellia reticulata Lindley unesena je u Europu 1824. godine iz Kine, zemlje u kojoj raste spontano.
Prema kineskoj tradiciji, otkriće čaja datira iz 2237. godine prije Krista, a zasluga je to Shen Nunga, jednog od mitskih careva koji su vladali u osvit kineske civilizacije i otkrili poljoprivredu. Bez obzira je li ova hipoteza istinita ili ne, sigurni smo da je čaj već bio poznat u Kini u razdoblju dinastije Zhou (1765.-256. pr. Kr.), a označen je izrazom tù; kasnije, za vrijeme dinastije Han (206.-8. pr. Kr.) bilo je poznato kao chà, generički izraz s kojim se piće označava i danas. Mnogo kasnije, u razdoblju dinastije Nara (709.-784.), čaj je stigao i u Japan, a uzgoj se postupno proširio posvuda u istočnoj Aziji, dosegnuvši svoj vrhunac rađanjem “kulta čaja” (tzv. chado ). U Europu su prve vijesti vezane uz čaj donijeli Arapi, a na Istoku upotrebu čaja spominje i Marko Polo. Tek 1559., Gian Battista Romusio objavio je prvo opsežno izvješće o čaju u Europi. Za pravo širenje upotrebe čaja na Zapadu zaslužni su Nizozemci, koji su monopolizirali trgovinu kroz 17. stoljeće preko Istočnoindijske kompanije. Tvrtka je toliko bila moćna da je posjedovala flotu i vojsku, osnivala kolonije i kovala vlastitu valutu; kasnije će se morati natjecati s Englezima, koji će konstituirati strukturu sličnu njoj.
Camellia sinensis, kineska vrsta kamelije koja ima manje listove, sporo je rastući zimzeleni cvjetni grm koji se uzgaja zbog korištenja njegovih listova u izradi bijelog, zelenog, oolong i crnog čaja blagog okusa, ali također služi kao atraktivan i otporan ukras u krajoliku. Za razliku od većine drugih vrsta kamelija, ova je otporna na toplinu i sušu i može dobro funkcionirati na punom suncu ili u djelomičnoj sjeni.
Prva pošiljka čajastigla je u Europu iz Kine, 1610. godine, dok je japanski čaj uvezen već 1637. godine. U međuvremenu, u Rusiji se čaj proširio karavanskim putovima, već oko 1640. godine. Počevši od 1780. godine, zahvaljujući radu Charlesa II od Engleske i njegove supruge Caterine Borghese od Braganze, London postaje trgovačkom prijestolnicom čaja. Međutim, smanjenje poreza na čaj, 1884., omogućilo je brzo širenje pića među svim Englezima, a s druge strane – u razdoblju Georgea III., osnivanje čajnih vrtova, mjesta zabave za plemiće, bilo je također od presudne važnosti. Oko 1820., uzgoj čaja također je započeo u Indiji, nakon što je Robert Bruce otkrio lokalnu sortu iz Assama (Camellia sinensis, koju je Otto Kuntze nazvao Camelliaassamica). Uskoro su se pojavile mnoge plantaže u Indiji i na Cejlonu, a 1838. prva pošiljka indijskog čaja stigla je u London.
Bila bi to ukratko priča o putovanju kamelije kroz nekoliko stoljeća, o njenim vrstama i kultivarima s Istoka. Evolucija je još u tijeku, no kameliju danas poznajemo kao raskošnu cvjetnicu punu latica, bujnog grma koje može premašiti visinu od 10 metara i vrlo otpornog drva. Početkom proljeća – u ožujku i travnju – biljka se pojavljuje nabrekla s višestrukim pupoljcima, sposobnim za izdašno cvjetanje različitih boja: od rumene, ljubičaste, do mliječno bijele. Cvijet, elegantan i dragocjen može postići 14 centimetara u promjeru. Listovi su kožasti, sjajni, sjajni i intrigantne intenzivne zelene boje.
Camellia maxiflora
Ukratko, ako ste u vrtu primijetili veliki cvijet vrlo sličan ruži, to je mogla biti prekrasna kamelija, koja pripada obitelji Theaceae. Ovisno o vrsti, razdoblje cvatnje može započeti zimi ili u jesen. Postoje mnoge vrste, neke su vrlo mirisne, druge manje. Camellia japonica, najzastupljenija vrsta, cvjeta kasno zimi i vrlo je otporna, ali ipak zahtijeva specifičnu njegu. Cvijet je lijep koliko i težak, pa ako vidite bilo kakvo opadanje, sjetite se da je to dio njegova životnog ciklusa. No, padanje se može zaustaviti obrezivanjem nakon cvatnje, dajući biljci šiljasti oblik koji će joj pomoći da se bolje odupre vjetru i oborinama.
Kameliji je potrebno kiselo tlo. To je biljka koju treba držati vani, na vrlo prozračenim mjestima i u polusjeni kako ne bi bila izravno izložena sunčevim zrakama ili lošem vremenu. Kamelija ima i jaku ukrasnu moć, zbog svog lišća, koje uvijek ostaje sjajno i svijetlog debla koje se postupno otkriva tijekom rasta. Može se uzgajati u posudama, ali je također savršena za stvaranje cvjetnjaka, obruba i živica. Kamelija voli hladna i prozračena okruženja, a idealna klima za njen uzgoje je oblačno vrijeme, obilne kiše i temperature između 8°C i 12°C, ali podnosi i do -15°C. Vruća sezona, pogotovo u gradu, nije idealna za taj cvijet. Zbog toga nikada ne smije biti izravno izložena suncu već u polusjeni, a tlo u posudi treba sadržavati treset, šumsku zemlju i lišće.
Legenda o Susanowo
Postoji nekoliko legendi, sve potječu iz istočnih zemalja, o značenju i rođenju kamelije. U drevnoj japanskoj knjizi koja govori o bogu vjetra, kiše i uraganu, Susanowo, kaže se da je bio prisiljen živjeti u kraljevstvu kojim je vladala zla osmoglava zmija. Svake sezone zmija je zahtijevala žrtvu najljepše djevojke u kraljevstvu, ali jednog je dana Susanowo, umoran od toga života punog zlostavljanja, odlučio osloboditi zemlju od čudovišta. Otišao je u kraljevstvo podzemlja, uzeo mač unutar kojeg je zatočio zrak sunca, i borio se s osmoglavom zmijom. Nakon nekoliko sati borbe, Susanowo je svladao zmiju, prišao princezi i, tražeći njezinu ruku, stavio krvavi mač na travu koja je počela rumenjeti. Na tom se mjestu pojavio grm s vrlo sjajnim listovima i bijelim cvjetovima s nekoliko crvenih točkica. Cvjetovi su se nazivali cubaki ili japanske ruže i njihova je karakteristika bila da su cijeli dan padali s biljke. Od toga trenutka “japanske ruže”, simbolično vezane uz legendu o Susanowo, predstavljale su žrtvu svakog mladog čovjeka.
Druga legenda vezana je uz osnivača škole Ch’an, 28. patrijarha budizma, Ta-Moa, poznatog pod imenom Bodhidharma, koji je zaspao tijekom jedne od svojih meditacija. Da bi se zbog toga kaznio, počeo si je čupati obrve. Međutim, padajući, one su se pretvarale u latice predivnog cvijeta…
Motiv kamelije nalazi se u svim kolekcijama modne kuće Coco Chanel od dvadesetih godina prošloga stoljeća do danas
Suvremena pak legenda o kameliji jest ona vezana uz Coco Chanel. Mlada se Gabrielle prvi put zainteresirala za kamelije kada je, kao tinejdžerica, prisustvovala kazališnoj predstavi “Dama s kamelijama”, sa SarahBernhardt u naslovnoj ulozi. Godinama kasnije, Gabriellin ljubavnik, Arthur “Boy” Capel, poklonit će joj buket kamelija, ponovno probudivši njezinu ljubav prema tom cvijetu. I – tako se 1913. Chanel počela ukrašavati svilenim verzijama cvijeta. Ubrzo se uzorak vidio posvuda; uključujući zidove u njenom stanu i dućanu u Rue Chambon 31; odnosno u trgovini koju je Boy Capel pomogao financirati kao Chanel Modes. Čak je i spektakularni luster koji je visio u njenom pariškom stanu ukrašen ovim cvijetom. Kako je kamelija cvijet bez mirisa, Coco Chanel preferirala ga je i u parfemima, jer nije smetao njezinom prepoznatljivom mirisu No. 5. Cvijet kamelije proizvodi se u gotovo svakoj Chanel kolekciji od dvadesetih godina prošloga stoljeća i izrađuje se od svih vrsta materijala koji se mogu zamisliti: emajla, dijamanata, rubina.
Stil u uređenju namještaja, poznat pod nazivom – engleski, posljednjih je nekoliko godina opet popularan jer omogućuje da svoj dom učinite praktičnim i ugodnim, zahvaljujući upotrebi visoke klase namještaja i biranoga pribora, bez gubitka ukusa za toliko važnu prigodnost u dizajnu…
Tipična dnevna soba u engleskom stilu
U engleskom stilu koegzistiraju tri sasvim različita stila, kao tri dijela iste duše: londonski urbani stil, pompozni i klasični viktorijanski stil te lagani i blistavi country shic. Otkrijmo stoga kako dobiti glavne elemente ukupnoga britanskoga raspoloženja u različitim prostorijama kuće.
Britanski kolonijalni dekor
Valja znati da se britanski stil ne baš uklapa u modernost. Čar mu uglavnom proizlazi iz patine iskustva što podsjeća na stare engleske kuće, ladanjske vikendice kakve su bile pozadinom besmrtnih ljubavnih priča poput onih iz djela Jane Austen. Prvi korak u opremanju doma u ovom stilu jest – odabrati namještaj u engleskom stilu? Što to podrazumijeva? Nesavršeno postavljene tapete i istrošeno drvo na pravim mjestim! Duša ove vrste namještaja jest onaj pomalo otrcani dojam, tipičan za Otok. Evo kako to postići, uz nekoliko malih trikova i odabir pravih elemenata namještaja, tkanina i proizvoda…
Tipično britansko predsoblje podrazumijeva konzolu na samome ulazu, stalak za šešire i za kišobrane te ormarić za cipele. Dočim ugodan dnevni boravak znači klasičnu pravokutnu sofu s drvenim stranicama, fino presvučenu tkaninom. Boje su najrazličitije: neutralne, za one koji vole klasične atmosfere, dok se u modernom i eklektičnom ključu možete odvažiti na svjetlije boje. Prijedlozi u skladu s tradicijom su sofe s cvjetnim presvlakama, prikladne za prikrivanje nekih nedostataka tkanine ili bilo kakvih mrlja. Engleska tradicija ima savršen model sofe Chesterfield, sa širokim bočnim naslonima i “zakopčanim” presvlakama. Ime ovoga svevremenskog komada namještaja potječe iz istoimenog grada u Engleskoj, a njegova glavna obrada čini ga jedinstvenim u panorami dnevnog engleskog namještaja.
Ručno izrađena, Chesterfield sofa je jedan od glavnih elemenata opremanja koji se najbolje podsjećaju na anglosaksonski način života. Premda modeli ovog svevremenskog komada namještaja mogu biti vrlo skupi, zbog izrade, ako imate jedan takav komad kod kuće – vaš će dnevni boravak izgledati vrlo dobro i otmjeno. Alternativno, za jeftinija rješenja može se sklopiti u fotelju: uspjeh ovog elegantnog namještaja naveo je mnoge tvrtke u tom sektoru da ga u potpunosti uključe u svoje kataloge, a predstavljaju i svjetlije i modernije kromatske verzije. Pritom je važno pažljivo odabrati kombinaciju boja s parketom, površinu koju obožavaju Britanci. Stupac sat, s visinom iznad sofe najmanje 200 centimetara, jest komad namještaja koji ostaje urezan u sjećanju gostiju, s karakterističnom zlatnom bojom njihala koja nikada ne uspijeva precizno pokazati vrijeme…
Na slikama gore: nezaobilazni elementi u uređenju doma u engleskom stilu jesu: drveni namještaj visoke kvalitete, slike s pastoralnim motivima ili portretima, tepisi, kamini i fotelje različitih kompatibilnih uzoraka
Budući da dnevni boravak često ima produžetak kao prostoriju za ispijanje čaja, tanjuri, čaše, podmetači i posuđe uvijek vam trebaju biti pri ruci, složeni u vitrinu od tamnog masivnog drveta u kojoj je nanizana najbolja porculanska ponuda šalica i tanjurića.
Prostor za opuštanje uključuje policu za knjige, na koju ćete smjestiti brojne sveske osobne biblioteke, a mirno ćete se posavjetovati u vrlo elegantnom naslonjaču od tkanine, s tankom svjetiljkom, poželjno zlatnom, a da pritom ne budete previše nametljivi. Tepisi su obvezni u britanskim domovima, tako da je u nekim neobičnim sredinama, kao što su kupaonice, također često viđen tepih.Također, tepisisu veliki, kompletno pokrivaju površine prostorija; u dnevnoj sobi izloženi su najljepši i najelegantniji modeli, s tapiserijama perzijskoga i iranskoga podrijetla, fino ukrašenim i svijetlim bojama, s dominantno crvenom bojom. Na zidovima ukrasi nisu rijetkost, gotovo da su obvezni, posebno fotografije i male slike koje prikazuju članove obitelji, a po potrebi čak i slavne pretke. Cijeni se umjetnost, odabir prekrasne slike koja prikazuje trenutke iz stvarnog života s kraja 19. stoljeća, poput lova na lisice, klasičnog engleskog trenutka.
Na stolu, kao ukrasni element, gotovo su nezaobilazni srebrni kandelabri kao savršen dodatak za stvaranje romantičnih atmosfera. Ili, da biste osvijetlili svoj omiljeni kut, u samostojećoj verziji postaje mali prijenosni luster koji se nosi po potrebi. Tipični namještaj za engleski dnevni boravak izrađen je od drva, od većine različitih esencija, ali uvijek obilježen maksimalnom elegancijom i otpornošću. S druge strane, klasični stil treba zadržati iste elemente tijekom godina, zamjenjujući ga samo kada ga namjeravate obnoviti. Mahagonij, trešnja, jasen i orahomiljene su esencije, jamče stabilnost, i nikada ne izlaze iz mode. Prijenos elegancije u okoliš nužan je za Engleze jer vole tradiciju, posebnu senzaciju koja nikada ne umara pogled.
Zahvaljujući vještoj upotrebi tekstila, boje poput zelene i crvene, tipične za tartan, široko su prisutne u dnevnoj sobi. Navikli na hladnije temperature od mediteranskih, za Engleze boravak u društvu u dnevnoj sobi znači uživanje u pokrivačima i kariranjima za osjećaje topline, ugodne kad tipično englesko vrijeme često ukazuje na kišu i vjetar. Kolonijalna atmosfera može uključivati, uz različite mogućnosti opremanja, upotrebu intenzivnijih i živopisnijih boja poput nijansi plave, žute, koja daje svjetlinu, dok bijela nikad ne zaostaje.
Kuhinju u engleskom stilu možemo definirati kao maksimalni izraz otrcanog šika (chabby chic), sa svijetlim drvetom, zavjesama i rustikalnim detaljima. Zamislite uz to karakteristične viseće bakrene posude i otok od opeke… Najbolji rezultat kuhinje u ovom stilu postiže se miješanjem rustikalnog i modernog. Također, u ovom okruženju pobjeđuje bijelo i prirodno drvo. Vrh britanskog kuhinjskog namještaja je – otočni barski stol.
Klasični namještaj i retro detalji: u spavaćoj sobi pronalaze se svi stilovi koji se podudaraju u kategoriji engleskog namještaja. Uzorci tkanina izmjenjuju se između geometrijskih i cvjetnih, u pastelnim nijansama. Međutim, u spavaćoj sobi u engleskom stilu ipak trijumfira industrijski stil, kao alternativa klasičnom krevetu s baldahinom. Soba za spavanje u engleskoj kući po svemu izgleda poput nekadašnje tvornice tekstila u predgrađu Londona.
Sanitarije od porculana u starom stilu, namještaj od svijetlog drveta i zavjese – to je kupaonica u engleskom stilu. Naime, kuće u engleskom stilu mogu se prepoznati upravo po kupaonici, koja podliježe snažnom kolonijalnom utjecaju. Ne očekujemo da svatko kod kuće ima kadu od lijevana željeza s kromiranim nogicama, ali da bi kupaonici dali pravi retro dodir, važno je ostati u nijansama bijele boje za sanitarije i prisjetiti se nekadašnjih oblika.
Tapete u toplim bojama ili malim nježnim uzorcima bitan su detalj uređivanja doma u engleskom stilu
Ako više volite bojati zidove, izbjegavajte bijelu boju i odlučite se za tople boje poput krema, lososa ili hladnog šećernog papira. Zid ili njegov dio, izrađen od opeke ili grubog kamena, dobrodošao je. Oplemenite zidove portretima, seoskim i lovačkim prizorima. U kuhinji i kupaonici pločice su u redu, ali u ostalim prostorijama dobro je prenijeti toplinu i dobrodošlicu engleskih kuća odabirom parketa, ne previše svijetlog, ali prekrivenog klasičnim tepisima u nijansama bordo i šećernog papira. Također, potrebno je uzeti u obzir strukturne elemente kuće koju želite opremiti u engleskom stilu. Vrlo veliki prozori, erkeri, niše na zidovima i kamin koji dominira dnevnim boravkom protagonisti su ove vrste namještaja.
Nešto o materijalima
Drvo je nesumnjivo dominantan materijal za uređenje prostora u engleskom stilu. Ovisno o ukusu, možete odabrati rustikalniji ili profinjeniji, glatki i sjajni namještaj sa zlatnim ručkama. Rustikalni okoliš s otvorenim gredama i elementima od kovanog željeza gotovo da je zadan. Baršun, svila i čipka omiljeni su materijali za tople i teške tkanine. Zavjese, sofe, fotelje, tapecirane stolice i jastuci – sve su to bitni elementi engleskog doma. Ali, koje uzorke odabrati? Takve na kojima se velike okomite crte izmjenjuju s cvjetnim motivima. Ako se pitate što je ono nešto što baš čini razliku u kući u engleskom stilu, odgovor su – biljke koje ovdje postaju pravi komad namještaja. Zelena će sobe učiniti toplijima i živahnijima, pretvarajući okoliš u nered cvijeća. Pa kako ne bismo odmah pomislili na engleski vrt?
Nepotrebno je stoga naglašavati kako engleski namještaj dominira i izvana: terasa i vrt ispunjeni su naslonjačima u engleskom stilu od pletera, baršuna i tkanine.
Pa, jeste li spremni za čaj u pet sati, udobno sjedeći u vrtu?
Britanski arhitekt David Chipperfield dobitnik je Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2023. – nagrade koja se međunarodno smatra najvećom čašću u arhitekturi. Osnovali su je 1979. godine Jay A. Pritzker i njegova supruga Cindy, a dodjeluje se svake godine živućem arhitektu čije ukupno djelo znači dosljedan i značajan doprinos čovječanstvu i izgrađenom okolišu kroz umjetnost arhitekture. Nagrada će Davidu Chipperfieldu biti uručena u Ateni ovoga svibnja…
Sir David Alan Chipperfield rođen je 1953. u Londonu, a odrastao na seoskoj farmi u Devonu, u jugozapadnoj Engleskoj, gdje su ambari i gospodarske zgrade oblikovale njegov prvi snažan fizički dojam o arhitekturi. “Mislim da dobra arhitektura pruža ambijent, tu je i nije tu“ – izjavio je o svom odrastanju i opredjeljivanju za arhitekturu David Chipperfield. „Kao i sve stvari koje imaju veliko značenje, one su i prednji i pozadinski, a ja nisam toliko fasciniran prednjim planom sve vrijeme. Arhitektura je nešto što može intenzivirati, podržati i pomoći našim ritualima i našim životima. Iskustva u životu kojima gravitiram i u kojima najviše uživam su kada su normalne stvari učinjene posebnima za razliku od onih gdje se sve vrti oko posebnog.”
James Simon Galerie, Berlin
Chipperfield je diplomirao na Umjetničkoj školi Kingston 1976., a 1980. i na Architectural Association, najstarijoj privatnoj školi arhitekture u Velikoj Britaniji, gdje se naučio kritičnosti i revidiranju potencijala svakog elementa kako bi svoj projekt proširio izvan samoga zadatka: “Dizajniranje nije smišljanje boja i oblika. Radi se o razvijanju niza pitanja i ideja koje imaju određenu strogost i posljedice. A ako to možete učiniti, nije važno kojim ćete putem ići, sve dok dobro idete putem i ako ste bili dosljedni u procesu.” Radio je pod vodstvom Normana Fostera, dobitnika Pritzkerove nagrade za 1999., i Richarda Rogersa, dobitnika Pritzkerove nagrade 2007. Godine 1985. osnovao je u Londonu David Chipperfield Architects, koji se kasnije proširio na dodatne urede u Berlinu (1998.), Šangaju (2005.). ), Milano (2006.) i Santiago de Composteli (2022.).
Neues Museum, Berlin
Njegova rana karijera započela je u ulici Sloane, gdje je dizajnirao dućan za modnoga dizajnera Isseyja Miyakea, što mu je omogućilo angažman u Japanu. Muzej rijeke i veslanja (Henley-on-Thames, Velika Britanija, 1989. – 1997.) bio je pak njegovo inauguralno djelo u domovini. Raditi je nastavio u inozemstvu, gdje je postigao uspjeh u rekonstrukciji i reinvenciji Neues Museuma u Berlinu (1993. – 2009.), koji je obnovio kirurškom preciznošću, kao su poslije naveli kritičari. U Berlinu je također obnovio James SimonGalerie (1999. – 2018.), muzejsku zgradu s bijelom kolonadom. Iako ju je jedan njemački kritičar nazvao ‘najskupljom građevinom na svijetu’, zbog ograničenog programa i cijene od 150 milijuna dolara, Pritzkerov odbor je u obrazloženju Nagrade pohvalio dizajn galerije jer dominira, ali i omogućuje pogled na susjedni urbani krajolik. Odlikuje se i postojanom kvalitetom materijala i izrade.
Museo Jumex, Meksiko
Chipperfield je zaslužan za brojne projekte diljem Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Nedavno je završio restauraciju talijanske povijesne znamenitosti na Trgu svetog Marka u Veneciji – Procuratie Vecchie. Restauracijom je omogućen javni pristup trima znamenitim zgradama koje su prije bile administrativno sjedište. Arhitekt je angažirao tradicionalne obrtnike kako bi obnovili drevne ukrase i stvorio prostore za događanja, izložbene dvorane i krovne terase koje su oživjele povijesne strukture. Tijekom svoja četiri desetljeća karijere projektirao je i trgovine, privatne kuće i uredske zgrade koje na sličan način uravnotežuju poštovanje i veličanstvenost u njegovoj arhitekturi.„ Kada pogledam kroz prozor našeg studija, vidim toliko loših zgrada dizajniranih isključivo za profit. Moramo vjerovati da možemo bolje“, rekao je Chipperfield za Arhitectural Digest 2013. godine.
Galerija Hepworth Wakefield
Pokazavši se kaoidealan arhitekt za građanske i kulturne građevine, njegov studio ostvario je značajna zdanja, uključujući galeriju Hepworth u Wakefieldu, 2011.; Muzej umjetnostiSaint Louis u Missouriju, 2013., Museo Jumex u Meksiko Sitiju, 2013. Drugi ključni projekti David Chipperfield Architectsa ujavnoj sferi su: zgrada Veles e Vents u Valenciji, 2006. godine, galerija Turner Contemporary u Margateu, 2011., Kapela groblja Inagava itd. Njegov studio bavio se također uredskim i stambenim prostorima u Seulu 2017. i rezidencije Hoxton Press u Londonu 2018. godine. Kako je renoviranje još jedna specijalnost David Chipperfield Architecta, to je 2009. dovelo do obnove berlinskog Neues muzeuma i, 2021. godine, Neue Nationalgalerie, koju je dizajnirao Ludwig Mies van der Rohe.
David Chippefield u svom novosnovanom arhitektonskom studiju 1985.
Drugi aktualni projekti za njegov studio uključuju proširenje Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni, novu arenu za Zimske olimpijske igre 2026. u Milanu, stambeni kompleks u Australiji, što je ujedno i njegov prvi projekt u toj zemlji, kao i razne stambene zgrade u Belgiji, Njemačkoj, Kini i New Yorku. Ta su ga djela, po njegovu priznanju, obilježila jer je, gradeći u drugim zemljama i za druge kulture u svojim formativnim profesionalnim godinama, stekao ozbiljnost i odgovornost prema arhitekturi. Suradnja je oduvijek bila ključna za njegovu praksu, pa tvrdi kako je “stvarnost takva da dobre zgrade proizlaze iz dobrog procesa, a dobar proces znači da se angažirate i surađujete s različitim snagama.”
Muzej moderne književnosti, Njemačka
Tijekom četiri desetljeća proizveo je više od stotinu radova, koji su ekspanzivni u tipologiji i geografiji, u rasponu od građanskih, kulturnih i akademskih zgrada do rezidencija i urbanističkih planova. Kako je njegova praksa postajala plodnijom, tako je raslo i njegovo zagovaranje socijalne i ekološke dobrobiti, cenzuriranje komodifikacije arhitekture koja služi globalnoj moći, a ne lokalnom društvu, te međusobno povezani nedostatak trajnosti koji pridonosi klimatskoj krizi.“Arhitekti ne mogu djelovati izvan društva. Trebamo društvo da ide s nama. I da, možda možemo provocirati i žaliti se, a možemo naći modele. Ali trebamo planski okvir, trebamo ambicije, trebamo prioritete. U biti, ono čemu se sada moramo nadati je da nas ekološka kriza tjera da preispitamo prioritete društva, da profit nije jedina stvar koja bi trebala motivirati naše odluke.” Tijekom posljednjih godina razvio je duboku naklonost i odanost zajednici Galicije, jednoj od najsiromašnijih regija Španjolske koja, paradoksalno, napreduje uz visoku kvalitetu života. Uspostavom Zaklade RIA 2017. Chipperfield sponzorira istraživanja, promiče ideje i usklađuje budući razvoj potičući lokalno usmjerenu zaštitu prirodnih i izgrađenih okoliša povezanih s globalnim izazovima duž obale Ría de Arousa.
Zbog svega toga, žiri Pritzkerove nagrade za arhitekturu, kojem je predsjedavao čileanski arhitekt Alejandro Araveña, prepoznao je „kapacitetdestilacije i izvođenja promišljenih dizajnerskih operacija kao dimenzije održivosti koja nije viđena posljednjih godina“: „Održivost kao relevantnost ne samo da eliminira suvišno, već je i prvi korak k stvaranju struktura koje mogu trajati,fizički i kulturno“ – rečeno je u citatu žirija, u kojem se još navodi i da je “predanost Davida Chipperfielda arhitekturi podcijenjena, ali transformativnošću građanske prisutnosti i definicije – čak i putem privatnih narudžbi – javnog područja, uvijek provodi strogo, izbjegavajući nepotrebne poteze i klonivši se trendova i mode, a sve je to najrelevantnija poruka našem suvremenom društvu.“
Morland Mixite Capitale, Paris
U reakciji na dobivenu nagradu, David Chipperfield je pak izjavio: „Ovu nagradu shvaćam kao ohrabrenje da nastavim usmjeravati svoju pozornost ne samo na suštinu arhitekture i njezino značenje, već i na doprinos koji mi kao arhitekti možemo dati u rješavanju egzistencijalnih izazova klimatskih promjena i društvene nejednakosti. Znamo da, kao arhitekti, možemo imati istaknutiju i angažiraniju ulogu u stvaranju ne samo ljepšeg, već i pravednijeg i održivijeg svijeta. Moramo se suočiti s ovim izazovom i pomoći nadahnuti sljedeću generaciju da prigrli ovu odgovornost s vizijom i hrabrošću.”
River and Rowing Museum, foto: Richard Bryant
David Chipperfield je inače vrlo nagrađivani arhitekt. Dobio je sljedeće nagrade, uključujući RIBA Royal Gold Medal (Ujedinjeno Kraljevstvo, 2011.): Nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Nagradu Mies van der Rohe (Španjolska, 2011.) i Heinrich Tessenow Medal (Njemačka, 1999.). Izabran je u Kraljevsku akademiju umjetnosti (2008.); odlikovan je Ordenom za zaslugeSavezne Republike Njemačke (2009.); dobio je i Praemium Imperiale za arhitekturu Japanskog umjetničkog udruženja (Japan, 2013.) te nizozemsku nagradu Sikkens (2015.). Član je Kraljevskog instituta britanskih arhitekata i počasni član Američkog instituta arhitekata i Bund Deutscher Architekten. Chipperfield je bio kustos 13. Biennala arhitekture 2012. godine; odabran je za arhitektonskog mentora za Rolex Mentor and Protégé Arts Initiative 2016.–2017. i kao gostujući urednik za Domus, 2020; bio je profesor arhitekture na Staatliche Akademie der Bildenden Künste u Stuttgartu od 1995. do 2001. te gostujući profesor arhitektonskog dizajna na Sveučilištu Yale 2011.
Imenovan je zapovjednikom Reda Britanskog Carstva, 2004., proglašen vitezom, 2010., i članom Reda časnih drugova, 2021.
Bez obzira jeste li profesionalac u potrazi za proširenjem svoje opreme, uključujući motorne pile, puhače, trimere, teleskopske škare za živicu ili drugu opremu, ili su vam potrebni povremeno ovi uređaji za radove u vrtu i na okućnici, STIHL AKU program pruža profesionalnu snagu potrebnu za obavljanje gotovo svakoga posla…
STIHL akumulatorska tehnologija kupce privlači svojim vrhunskim, snažnim performansama i dugim vijekom trajanja. Prednosti takve opreme su nula ispušnih plinova motora, jednostavno je održavanje, lagani su i rade bez buke i vibracija, a važna prednost za kupce je što nema troškova goriva.
STIHL AKU program je namijenjen i profesionalcima i povremenim korisnicima, a većina STIHL akumulatorskih alata ima snagu za obavljanje raznih zadataka uz samo jednu bateriju koju možete kombinirati na više uređaja.
Ovi izuzetno kompaktni i okretljivi alati savršeni su za detaljan rad u vrtu i oko dvorišta. Punjenje je vrlo jednostavno i lako uz prijenosni punjač baterije, a izdržljivost baterije pružit će vam pouzdanu snagu za obavljanje i najzahtjevnijeg posla. Ako vam je glavni zadatak održavanje travnjaka i obrezivanje stabala na vašem posjedu tijekom sezone, tada ćete biti dobro opremljeni s alatima iz AKU programa. Kompaktni i jednostavni za rukovanje, alati iz ovoga programa savršeni su i za povremenu upotrebu, a jednostavni i praktični za spremanje do sljedeće uporabe.
STIHL proizvodi dolaze s nizom značajki, što ih čini jako isplativim jer su jednako korisni i intuitivni koliko su i moćni i pouzdani. U tvrtki STIHL ulažu se značajni resursi u izradu energetski učinkovitih proizvoda koji minimaliziraju naš utjecaj na okoliš. Posvećeni su razvoju snažne i učinkovite opreme za vanjsko održavanje, koju proizvode na odgovoran način prema okolišu.
Odlučili ste prodati svoju nekretninu, stan ili kuću, ali to nije dovoljno da biste zainteresirali kupce i prodali povoljnije i brže. Što trebate znati kako biste ubrzali prodaju i povećali vrijednost nekretnine? Prema našem iskustvu, predstavljanje očuvane, čiste, mirisne, dobro osvijetljene imovine ubrzava prodaju. No, što trebate konkretno poduzeti prije nego svoju nekretninu stavite u prodaju?
1. Važno je aktivno sudjelovanje vlasnika nekretnine koja se prodaje
Bezbroj puta se pokazalo da je sinergija između vlasnika i posrednika u prodaji nekretnina element koji će odrediti uspjeh cijele prodajne operacije. Ako niste uvjereni da je priprema nekretnine prije stavljanja u prodaju bitna, ako mislite da je to gubljenje vremena, ili da će kupac reagirati samo na to što mu se nekretnina u globalu sviđa, tada se potrudite sami i prodajte bez agencije (vidjet ćete jesu li ti savjeti bili dobri ili ne!). Mnogima se na taj način dogodilo da su objavili fotografije svoje kuće ili stana sa stalcima za sušenje odjeće u dnevnoj sobi. A kvalitetna, profesionalna fotografija i video neophodni su za promociju vašega doma. Većina kupaca traži nekretninu na internetu i to im je prvi kontakt s kućom ili stanom, stoga je važno da fotografije budu što bolje kako bi se istaknule prednosti onoga što prodajete.
2. Uklonite sve što personalizira prostor i što je u prostoru nepotrebno
Zlatno pravilo koje treba slijediti tijekom pripreme doma za prodaju: depersonalizirati i osvijetliti prostor. To znači ukloniti osobne fotografije, zbirke novčića ili drugih predmeta koji su izloženi po namještaju ili zidovima. Vodite se onom modnom krilaticom – manje je više. Zatim, svakako obratite pozornost na vjerske i političke simbole: obvezno ih sklonite i usredotočite se samo na cilj prodaje. Obično tek u vrijeme selidbe shvatimo koliko smo stvari nakupili a da to ni ne znamo. Uglavnom su to predmeti koje nismo koristili godinama, koje smo čuvali jer će nam “možda prije ili kasnije trebati”, pa i predmeti koji nam se iskreno ni ne sviđaju ili su oštećeni! Riješite ih se! Na taj način ćete posvijetliti i pročistiti prostor, ionako ćete to morati učiniti ako ili kad prodate nekretninu.
Ako se odlučite za na našu agenciju za nekretnine, savjetujemo vam da odmah počnete jer smo prilično brzi u prodaji!
3. Obvezno pregledajte i poboljšajte rasvjetu i dotok svjetla u prostorije
Ne dopustite da vam se dogodi situacija da kad upalite svjetlo – u stanu ili prostoriji kao da se nije ništa dogodilo. Izbjegavajte ovaj učinak u svom domu. Provjerite sve žarulje, reflektore, LED lampe u vašoj nekretnini. Ako postoje izgorjeli reflektori ili žarulje, zamijenite ih. Ako svjetlo vaših svjetiljki ima onaj hladni “uredski efekt”, zamijenite ih toplijim, jačim osvjetljenjem. Kada kupci dođu razgledati, upalite sva svjetla ako je potrebno. Sva! Hodnik i kupaonica obvezno moraju biti maksimalno osvijetljeni. Svjetlost je temeljna stavka u svakom domu. Kuća mora biti svijetla i sjajna, pa razgrnite zavjese,upalite lampe i lustere. Pokušajte pustiti u prostorije što više svjetla. Nitko ne voli gledati mračnu kuću. S pravom rasvjetom kuća će djelovati većom, a sobe prozračnije. Topla, meka svjetlost bolja je od hladne jer pruža osjećaj bliskosti i topline. Ako je vani vruće, možete otvoriti i nekoliko prozora. Nadalje, ako postoji balkon ili francuski prozor koji vodi u vrt, ostavite ih otvorenima kako bi se posjetitelji potaknuli na izlazak.
Priprema nekretnine za prodaju zahtijeva puno pažnje sa svjetlom – i umjetnim i prirodnim. Rolete su, primjerice, vrlo važan vizualni i emocionalni efekat. Prirodno svjetlo mora ući: svakako uzmite u obzir da su rasvjeta, kao i izloženost suncu jedna od prvih stvari koje određuju uvažavanje kuće za budućeg kupca. Ne upadajte u ovu trivijalnu grešku iz lijenosti.
4. Za prostore koji su na prodaji čistoća je ultimativni zahtjev
Uredno očišćeni okviri slika ili detalji poput zrcala na zidovima daju osjećaj sjaja i osvježavaju prostorije. Kupac tada nekretninu prepoznaje kao novu ili znatno noviju. To posebice vrijedi za starije stanove ili kuće u središtima gradova. Ako postoje tragovi na zidu što ih je napravilo vaše dijete, obvezno obojite zidove koristeći se pritom svijetlim i neutralnim bojama. Možda će vam se to učiniti kao nepotreban trošak i gubitak vremena, ali uvjeravamo vas da će uvelike poboljšati brzinu prodaje, kao i ekonomski povrat (nikada ne podcjenjujte ovaj aspekt).
Prodaja praznih vila i stanova ne čini uvijek prodaju tako jednostavnom kao što se čini. Ako nekretnine nisu samo prazne, već i prljave, tada se situacija pogoršava. Faktor čistoće nije tako očit kao što bi, po našem mišljenju, trebao biti. Kao profesionalni agenti za nekretnine ne možemo prihvatiti prodajne zadatke ako ovaj uvjet nije primijenjen. Jer se time ruši vjerodostojnost našega posla. Čišćenje prazne nekretnine, između ostalog, mnogo je lakše i brže od stana ili vile, a možete se obratiti i profesionalnoj tvrtki koja će vašoj nekretnini u samo nekoliko sati dati sjajne i mirisne rezultate, i to ne za velike novce. Ne ostavljajte prašinu na polici u dnevnoj sobi, očistite i prozorska stakla, okvire, sve. Ako je moguće, bolje je prebojati zidove soba, posebno kupaonice i kuhinje gdje se obično stvara plijesan i vlaga. Da biste dali moderan štih, možete obojiti zid u boju koja nije bijela. Kupaonica mora davati osjećaj čistoće i higijene. Parfemirajte svaku prostoriju i tu i tamo stavite parfimere i eterična ulja, preferirajte opuštajuće, ali ne prejake tvari poput lavande i jasmina.
5. Dovršite sitne popravke na koje ste zaboravili
Zbog užurbanoga načina života, često se događa da iza sebe ostavljamo mnoge male restauratorske poslove. S vremenom se ti mali poslovi mogu nagomilati, ali ako ste odlučili prodati svoj dom na najbolji mogući način, smjesta se bacite na posao! Provjerite sve prostorije, ali i prostor vani – ako imate kuću ili vilu – i napravite popis svih potrebnih intervencija. To mogu biti stvari koje stvarno zahtijevaju nekoliko minuta rada, ali to se mora učiniti: ne podcjenjujte ovaj aspekt i prije svega ne upadajte u iluziju da to „ionako nitko neće primijetiti“. Uvijek postoji oko koje će vidjeti baš ono što nije trebalo. Ako su intervencije brojne i možda traju predugo, uvijek možete pozvati majstora koji u vrlo kratkom vremenu može riješiti sve one sitnice koje su ostale. Bit ćete puno opušteniji kada vas kupci posjete.
6. Posvetite pozornost bazenu, okućnici, travnjaku i vrtu i držite biljke njegovanima
Ima li vaša vila ili kuća bazen? Vanjski ili unutarnji, ne čini razliku: mora biti sve čisto i u funkciji. Bazen je dodana vrijednost: oni koji razgledavaju vilu s bazenom to čine jer stvarno žele kuću s bazenom, tako da će to biti jedna od odlučujućih stavki za prodaju. Stoga ne propustite priliku poboljšati jednu od prednosti svoje vile.
Također nema alternative nekretnini s vrtom, bilo da je riječ o kući s vrtom ili imanju s privatnim parkom ili perivojem, ali biljke moraju biti orezane i njegovane. Prije nego krenete u potragu za kupcem, posvetite se svom vrtu ili angažirajte profesionalca koji će dati sjaj vašim biljkama. Ne zaboravite da kupac prilikom obilaska prvo vidi vaš vrt ili travnjak. Ne ispričavajte se kako je zima ili slično, samo uredite okućnicu ili vrt. Vjerujte, isplatit će vam se!
Ne zaboravite se javiti našim partnerima – allservice.hr, Zagreb. Nama prodaja nekretnina nije samo profesija. Volimo i tražimo ono što je lijepo, a kuće, vile, lijepe nekretnine za nas su mjesta s emocijama, gdje žive sretni ljudi.
Život u gradu ima svakako svoje prednosti – kina, kazališta, škole, bazene, teniska igrališta, ali nedostaje mu onaj toliko potreban komadić prirode, svježi zrak, mirisna livada, komad prostranoga neba. Ta se naša potreba za zelenilom očituje na svakom balkonu s teglama cvijeća, a neki sretniji stanovnici urbanih sredina imaju i svoj komadić zemlje…
Poa annua
Mali gradski vrt može postati pravo blago koje ne zahtijeva previše brige i truda, jer dovoljno je malo smirujuće zelene površine i pokoji cvjetak da bi vrt izgledao uredno i lijepo. Sretni vlasnici vrta koji mogu i žele u njemu mnogo vremena boraviti i, dakako, baviti se svojom zelenom oazom, mogu osmisliti i zahtjevniji vrt za održavanje i njegovanje. Stoga, posjedujete li djelić tla u gradu, dobro razmislite prije nego što krenete u realizaciju svoje zamisli, jer među nepreglednim betonskim i asfaltnim površinama nema vrednije stvari od gredice cvijeća, travnjaka, pokojeg grma ili drveta…
Prije početka bilo kakvih radova, potrebno je napraviti plan kako biste svoj komadić tla iskoristili na najbolji način. Pri izradi plana, krenite od svoga dnevnog rasporeda i prema njemu odredite koliko želite i možete odvojiti slobodnoga vremena za bavljenje vrtom. Zatim razmislite o tomu što želite od raslinja u vrtu. Pa, ako volite imati zaprljane ruke zemljom, ostavite prostora za jednogodišnje i dvogodišnje biljke, koje treba svake godine nanovo posijati ili posaditi. Ako se ne možete više angažirati, osmislite vrt koji će se sastojati od travnjaka i pokojeg ukrasnog grma ili drveta, dok od cvijeća u obzir dolaze isključivo trajnice.
S lijeva na desno: Pachysandra terminalis, Buxus, Euonymus japonicus
BAGREM, JELA, LOZA ILI BRŠLJAN: Bilje u gradu, osim ukrasne uloge , ima i zadatak ublažiti gradsku buku, zadržavati barem djelić gradske prašine, ali i zakloniti od nepoželjnih pogleda.
Vrt u gradu nalazi se u blažoj klimi (zbog svog smještaja među zgradama) od vrtova na otvorenom, gdje su utjecaji vjetra i padalina mnogo izravniji, pa će zato sezona boravka u gradskom vrtu početi već u veljači i trajati sve do studenoga. Zbog svoga smještaja u reletivno skučenom prostoru, u malom urbanom vrtu večeri mogu biti ugodnije od onih u velikom vrtu. Danju je situacija obrnuta, jer se mali prostor lako i brzo zagrijava, pa bi tijekom ljetnih mjeseci, ako za to ima prostora, u mali vrt dobro došla pergola s penjačicama ili manje drvo. Pri odabiru načina za stvaranje sjene i biljne vrste koja će služiti kao prirodno sjenilo, bilo bi bolje odabrati listopadno drvo, primjerice, Fraxinus ornus (vrsta jasena), okrugle krošnje koju sačinjavaju sitni listovi, a stablo naraste do 7 m u visinu, ili Robinia pseudoacacia“umbraculifera” (bagrem), drvo koje može doseći visinu do 5 m, a ispod okrugle, prozračne krošnje nesmetano može rasti razno bilje koje voli nešto sjenovitiji položaj. Clematis (pavitina), penjačica koja naraste od 3 do 4 m svako proljeće nakon podrezivanja, cvate tijekom ljeta sve do rane jeseni, ili Parthenocissus quinquefolia (lažna loza), koja sama prianja uz površinu po kojoj se penje, u jesen donosi male bobice plave boje, pa će i ptice posjetiti vaš vrt. Zajedno će s listopadnim drvećem ljeti dati nužnu sjenu, a zimi dopustiti suncu da ugrije vaš unutarnji i vanjski stambeni prostor. Zimzelenim drvećem kao što je Abies balsamea ,”nana” (srebrna jela), patuljaste i okrugle krošnje, grmljem Euonymus japonicus (kurika), zimzelenim grmom šarenog lišća ili zimzelenim penjačicama poput Hederae (bršljan), koja sama prianja, možete zakloniti neki ružni vidik ili zid, a možete ga posaditi i uz vanjski rub prostora kako bi sačuvao vašu privatnost i zaštitio vas bar malo od nepovoljnih vanjskih utjecaja, prašine i buke.
Lijevo: Buxus ili šimšir
Biljke penjačice za mali su vrt savršen izbor jer njima možete uz pomoć pergole napraviti sjenu, možete uz dogovor sa susjedima ozeleniti već postojeći zid susjedne zgrade ili odijeliti prostore zelenom ogradom obraslom penjačicama. Mikroklima malih urbanih vrtova odgovarat će grmlju kojemu pogoduje rast u sjeni, kao što je Buxus (šimšir), koji se može oblikovati u živicu, a može rasti i u loncu.
GDJE POSADITI CVIJEĆE?
Pri odabiru drveća za urbani vrt prikladnije će biti vrste koje imaju manju visinu i širinu krošnje, jer u protivnom možete – umjesto prostora za odmor – dobiti skučeni prostor kroz koji se teško krećete i održavate. Odabrano drveće nemojte saditi uz kuću, jer koliko god ono bilo malo, jednog će vam dana smetati pogledu, praviti sjenu u kući kada nije potrebna i optički skraćivati vrt, stoga odaberite listopadno drveće na mjestu gdje trebate tijekom ljeta sjenu, a tijekom zime sunce, dok će zimzeleno drveće doći u obzir na mjestu gdje je sjena potrebna tijekom cijele godine. Drveće je bolje posaditi uz rub vrta i radi zaštite od vjetra, buke, prašine i pogleda.
Gornji red (s lijeva na desno): Bellis perennis, Calendula officinalis, Digitalis purpurea. Donji red (s lijeva na desno): Epimedium, Heuchera i Brunnera macrophylla.
Želite li u svom vrtu imati malo boja, razmislite imate li prostora i vremena za sadnju i sjetvu cvijeća. Ako se volite vrlo aktivno baviti biljem, tada izboru cvijeća za vrt na putu stoji samo količina prostora koji želite zasaditi cvijećem i mjesto na kojem se ono nalazi u vrtu, jer ćete, ovisno o tome, birati cvijeće za sjenoviti položaj ili za onaj osunčani. No, kako su gradski vrtovi uglavnom malih dimenzija, smješteni među zgradama, u njih prodire mnogo manje sunca nego u prostrane vrtove na otvorenom prostoru, pa će se stoga odabir cvijeća i grmlja suziti na ono koje voli i uspijeva rasti uglavnom u sjeni.
Hypericum calycinum (pljuskavica) zimzeleni je niski grm koji voli rasti u sjeni drveća i dobar je pokrivač tla. Želite li živicu koja dobro uspijeva u sjeni, odaberite zimzelenu, grmoliku vrstu kozje krvi (Lonicera nitida ili Lonicera pileata). Begonia semperflorens (begonija) jednogodišnja je biljka koja vrlo dobro raste u dubokoj sjeni drveća ili grmlja, a i Malcolmia maritima (ljubovka) odličan je izbor među jednogodišnjim cvijećem, jer ovu biljku možete sijati od proljeća do jeseni, pa ćete tijekom cijele godine imati vrt u bijeloj, plavoj, crvenoj, ružičastoj ili žutoj boji, ovisno koju ste sortu posijali ili možete imati sve boje zajedno.
Desno: Robinia pseudoacacia
Od dvogodišnjih cvjetnih vrsta, u sjeni će se dobro osjećati Lunaria annua (srebrenka), koja će vam, osim ljubičastih i bijelih cvjetova, u kolovozu pokloniti i plosnate mahune, koje će se dobro uklopiti u suhe aranžmane, ili – želite li nešto višu cvjetnu vrstu, zvonolikih cvjetova možete odabrati Digitalis purpurea (naprstak), koji podnosi rast u sjeni. Među trajnim vrstama cvijeća također postoje vrste kojima pogoduje rast u sjeni, a jedna od njih je Aconitum nepallus (jedić). No, ako imate djecu, radije odaberitie neku drugu vrstu trajnica jer su svi dijelovi ove biljke otrovni. Viola odorata (ljubica) trajnica je koja će dobro uspijevati u podnožju nekog drveća ili grmlja, a ujedno će i poslužiti kao pokrivač tla.
ZELENI TEPIH TRAVNJAKA: Da biste izbjegli osjećaj skučenosti i dobili optički na prostoru, osigurajte si u vrtu travnatu površinu koja svojom bojom i oblikom daje osjećaj prostranosti i svježine. Travnata je površina vrlo vrijedan ukrasni element svakoga vrta, pogotovo maloga gradskog vrta, a uz to se i vrlo lako održava, pa ozelenite svaki mogući dio svoga vrta. Ne čini li vam se travnjak sam po sebi dovoljno dekorativan, možete posaditi grm, drvo ili cvijeće uz rub, a nikako u sredinu, jer ćete time prekinuti njegov kontinuitet i cjelovitost, u čemu se i očituje ljepota maloga vrta. Osim toga, još ćete i prostor optički povećati.
Među cvjetnim vrstama postoji nekoliko njih koje se vrlo lijepo doimaju kao rubne biljke, naglašavajući početak i kraj neke površine, a uglavnom se nalaze na uočljivom mjestu, uz travnjak ili stazu, pa ih treba brižljivo njegovati kako bi slika uvijek bila skladna i uredna. Stoga se prilikom odabira cvijeća za sadnju uz rub ograničite na trajne vrste, koje ne zahtijevaju presađivanje svake godine, jer ćete si tako olakšati održavanje i ovog najizloženijeg dijela vrta. Pachysandra terminalis (pahisandra), primjerice, zimzelena je trajnica koja u travnju cvate bijelim cvjetovima, a vrlo je pogodna za sadnju uz rub jer ima gusto lišće koje tijekom cijele godine izgleda dovoljno dekorativno i priječi rast korovu.
Pri odabiru travnate mješavine za vaš travnjak morate voditi računa o njegovoj namjeni i smještaju. Ako želite travnjak koji će služiti za igru, odaberite smjesu trava koje se dobro nose s gaženjem pa vam neće ni staze biti potrebne. Travnate vrste Poa annua (jednoljetna vlasnjača) i Poa nemoralis (šumska vlasnjača) odlikuju se dobrim podnošenjem gaženja, a ujedno im pogoduje rast u sjeni, pa bi mješavina trava koja sadrži i ove trave bila vrlo pogodna za male urbane vrtove do kojih sunce oskudno dopire.
Da bi vaš mali vrt izgledao uredno i privlačno, ograničite se na manji broj različitih biljnih vrsta, jer “ljepota je u jednostavnosti”, a i održavanje je lakše, što vam ostavlja više vremena za opuštanje i uživanje u vašoj dragocjenoj oazi usred grada. Mali travnjak po kojem se možete slobodno kretati, upotpunjen “zelenim otokom”, sačinjenim od četinjača, pruža skladnu sliku koja odiše mirnoćom. Kako slika ne bi postala dosadna, možete je oživiti nekom cvjetnom vrstom, ali svejedno nemojte pretjerati s bojama. Raspolažete li s nešto većim prostorom, vrt možete ispuniti gredicama cvijeća i povrća. No, i tu je potreban oprez pri odabiru biljnih vrsta, jer pretjeranim šarenilom možete postići suprotni učinak te izazvati nemirni ugođaj umjesto smirujućeg.
Lijevo: Clematis
JEDNOGODIŠNJE I DVOGODIŠNJE CVIJEĆE
Begonija (Begonija semperflorens) jednogodišnja je biljka, visoka 40 cm, a cvate ružičastim, crvenim i bijelim cvjetovima. Ovu cvjetnicu dobro je imati u vrtu i zbog dekorativna lišća crvene, zelene ili bakrene boje. Posadite begoniju potkraj svibnja ili na početku lipnja na sjenovito mjesto, zalijevajte je često, ali tek kada se tlo malo prosuši i uživajte u njoj sve do kraja mjeseca rujna.
Tratinčica (Bellis perennis) dvogodišnja je cvjetnica, čest stanovnik travnjaka, a može narasti do 15 cm. Tratinčica je vrlo zahvalan cvijet za gradski vrt, jer je možete posaditi uz rub, u travnjak, a opstat će i na betonu ili među kamenjem – ako joj osigurate malo tla, djelomičnu sjenu ili puno sunca i malo vode. Najbolje vrijeme za sjetvu ovoga lijepog, malog cvijeta je kraj svibnja, a bijelim, crvenim ili ružičastim cvjetovima krasit će vašu svakodnevicu tijekom idućeg proljeća i veći dio ljeta.
Neven (Calendula officinalis) spada među jednogodišnje cvijeće, a odlikuje se plosnatim cvjetovima narančaste i žute boje, ali može poslužiti i kao začin i lijek. Neven naraste do 60 cm u visinu, a najbolje ga je posijati u svibnju na lagano sjenovito ili sunčano mjesto, pa će za dva do tri mjeseca niknuti mlade biljke koje cvatu do kraja listopada.
Naprstak (Digitalis purpurea) visoka je dvogodišnja biljka pogodna za rast u djelomičnoj sjeni. Cvjetovi nalik na naprstak ili zvono cvatu od lipnja do kolovoza u bijeloj, crvenoj, ružičastoj ili žutoj boji. Naprstak može, osim kao ukras, poslužiti i za prikrivanje neke ružne slike jer može narasti i do 150 cm.
Nedirak (Impatiens) je jednogodišnja biljka koja se donedavno smatrala pogodnom isključivo za sobni uzgoj. Posadite li je u vrt na sjenovito ili umjereno osunčano mjesto tijekom lipnja, do listopada će vaš životni prostor krasiti nježni cvjetovi bijele, narančaste ili crvene boje. Nedirak može narasti do 30 cm u visinu, a postoje i viseći hibridni pripadnici ove vrste velikih cvjetova, koji će lijepo izgledati u nekom starom loncu ili visećoj košari.
Srebrenka (Lunaria annua) višenamjenska je dvogodišnja biljka, jer osim ljubičastog i bijelog cvijeta stvara i mahune koje mogu poslužiti za izradu suhih aranžmana. Ova biljka visine do 90 cm najbolje uspijeva na sjenovitim mjestima, gdje ju treba posijati tijekom svibnja i lipnja, pa će iduće godine cvasti od travnja do srpnja.
Desno: Parthenocissus quinquefolia
TRAJNICE ZA MALI VRT
Jedić (Aconitum napellus) zanimljiva je trajnica koja cvate plavim ili ljubičastim cvijetom od lipnja do listopada. Ova biljka može doseći visinu i do 150 cm ako je posadite na sjenovito mjesto, a može poslužiti i kao rezano cvijeće. Ako imate djecu, odaberite neku drugu trajnicu, jer je ova biljka u cijelosti otrovna.
Gušarka (Arabis albida) niska je trajnica visine do 25 cm koja služi kao pokrivač tla u djelomičnoj sjeni ili na osunčanom položaju. Gušarka cvate bijelim, ružičastim ili crvenim cvijetom koji se javlja u ožujku, a može trajati sve do lipnja. Nakon cvatnje treba podrezati stabljike, jer u protivnom biljka djeluje neuredno.
Kavkaska potočnica (Brunnera macrophylla) trajnica je koja spada u pokrivače tla kojima pogoduje rast u sjeni drveća. Ova potočnica cvate sitnim, plavim cvjetovima od travnja do kraja lipnja i ponovo u jesen, a može narasti do 45 cm u visinu. Srcoliko lišće potočnice također je dekorativno, a postoje i kultivari šarenog lišća.
Krespin (Epimedium) je pokrivač tla koji tijekom cijele godine uljepšava prostor u sjeni drveća. Ova trajnica,visine do 20 cm, cvate u travnju i svibnju sitnim cvjetovima bijele, žute, crvene i ružičaste boje. Debeli srcoliki listovi razlog su uzgoja ove biljke, jer – osim što su vrlo dekorativni – tijekom godine mijenjaju boju od ružičaste, zelene, do brončane.
Koraljni zvončić (Heuchera) zimzelena je trajnica koja može narasti do 70 cm. Osim sjajnog, tamnozelenog lišća odlikuje se sitnim, zvonastim cvjetićima. Cvjetovi bijele, zelenožute, ružičaste i crvene boje pojavljuju se od lipnja do kolovoza i pogodni su za rez.
Balončić (Platycodon grandiflorum) zanimljiva je cvjetna vrsta, visine do 60 cm, čiji cvjetovi prije nego se otvore formiraju balončić, po kome je biljka i dobila ime. Balončić voli smještaj na sjenovitu mjestu, gdje će cvasti bijelim, ružičastim i plavim cvjetovima od lipnja do rujna.
Ljubica (Viola odorata) sićušna je biljka koja cvate bijelim i ljubičastim cvjetićima. Ljubicu smjestite u sjenu i cvast će vam u proljeće i ponovno u jesen. Ova dražesna biljka dobro će poslužiti kao pokrivač tla u podnožju nekog drva ili kao rubna biljka uz stazu ili travnjak.
Gdje staviti televizor u dnevnoj sobi da bismo imali dobar pregled? Kako ovaj važan kućanski aparat učiniti sastavnim dijelom dekoracije sobe? Donosimo više prijedloga iz kojih možete crpiti ideje…
Televizor je onaj kućanski aparat bez kojeg više ne možemo, pogotovo s pojavom pametnih verzija koje omogućuju pregledavanje interneta, a dnevni boravak je mjesto u kojem televizor igra gotovo temeljnu ulogu. U nekim slučajevima to može biti jedini uređaj u kući, u drugima je onaj koji koristimo kada organiziramo sastanke s prijateljima. Nije neuobičajeno da i ovaj ima veće dimenzije i to, još više, stvara nedoumice gdje ga smjestiti. Mjesto unutar dnevne sobe je zapravo vrlo važno, jer o tome ovisi i izbor rasporeda namještaja. Čak i ako se isprva može činiti trivijalnim, kada se nađete pred pitanjem kako pozicionirati televizor, postoje mnoge sumnje. Stoga smo u ovom članku prikupili nekoliko ideja koje bi vas mogle inspirirati i olakšati vam odabir mjesta i pozicioniranja televizora.
TV u dnevnoj sobi: poštujte udaljenosti
Česta greška koja se čini prilikom postavljanja televizora u dnevnoj sobi jest – prilagođavanje namještaju. U stvarnosti bi trebalo biti suprotno jer je za izvrstan vid potrebno poštivati određene udaljenosti. Ovo nisu samo korisni savjeti za dobro gledanje, već i za izbjegavanje rizika od oštećenja vida i problema s mišićima. Da biste imali dobru kvalitetu slike, televizor bi trebao biti postavljen savršeno okomito na glavno sjedalo, ili barem poštujući kut ne veći od 35°.
Visina također igra ključnu ulogu, jer omogućuje da ne naprežete mišiće dok gledate. Zapravo, gledanje televizora u dnevnoj sobi mora biti užitak, a pomicanje potiljka u čudnim položajima nipošto ne odgovara ideji udobnosti. Obično se preporučuje postavljanje televizora u dnevni boravak na visini od oko 120 centimetara od tla. Varijabilna vrijednost je umjesto toga udaljenost od sjedala. To ovisi o veličini televizora koji odaberemo jer – što je veći, to ćete se više morati odmaknuti kako biste imali široki pogled na scenu i smanjili probleme s vidom.
TV u dnevnoj sobi: pazite na svjetlo
Televizor mrzi izravno svjetlo, ali zato ne mora biti skriven. Treba zato pronaći mjesto na kojem se postiže sredina između previše i premalo svjetla dnevnoj sobi. Zapravo se ne preporučuje zid suprotan onom na kojem se nalaze prozori, ali se ne preporučuje smjestiti televizor u mračni kut, jer biste riskirali narušavanje vida.
Jedan od najčešće korištenih zidova za postavljanje televizora u dnevnom boravku je onaj sa strane prirodnog izvora svjetlosti. Takva pozicija omogućuje pravi kompromis, čak i ako često zabranjuje korištenje vrlo velikih televizora, osobito u uskim prostorima.
TV u dnevnom boravku: TV ormarić
Nakon što smo razmotrili mjere koje treba poštivati i izvor svjetlosti, odabrali smo gdje ćemo umetnuti televizor, ali ostaje dvojba kako ćemo to učiniti. Postoji nekoliko rješenja kako ovaj aparat smjestiti u dnevni boravak i učiniti ga sastavnim dijelom namještaja. Primjer je TV ormarić, koristan i praktičan ne samo za držanje uređaja na pravoj visini bez bušenja zidova, već i za postavljanje drugih predmeta koji nisu uobičajeni. U ovu kategoriju spadaju ormari koji zamjenjuju komode, ali i opremljeni zidovi koji aparatu ostavljaju počasno mjesto. Vrlo su popularne i police za knjige, namještaj dizajniran da ima dovoljno prostora za postavljanje uređaja bez odustajanja od zbirke knjiga. Ne nedostaje namještaja na uvlačenje, onih s vratima unutar kojih možete sakriti televizor kada se ne koristi.
TV u dnevnom boravku: obješen na zid
Ako primijetimo da se televizor i mjesto njegova smještaja ne slažu s namještajem koji imamo ili želimo kupiti, rješenje je – objesiti ga. Novi uređaji, tankih i laganih oblika, omogućuju vam da to učinite na jednostavan i praktičan način. Naime, kupnjom dodatka koji odgovara veličini televizora, možete ga postaviti na zid i, ako je potrebno, lagano ga nagnuti. Ovo rješenje vam također omogućuje da televizor učinite sastavnim dijelom namještaja.
TV u dnevnom boravku: iskoristite kutak
Najslabije korištene točke dnevnog boravka su kutovi, u kojima se, naime, kriju velika iznenađenja, čak i kada je u pitanju pozicioniranje televizora. Zapravo, nisu rijetki slučajevi u kojima se televizor ne može objesiti ili postaviti na klasičan komad namještaja a da se ne odustane od neke važne mjere. U tim slučajevima, umjesto da se zadovoljite položajem i riskirate loš način gledanja, možete iskoristiti kut. Često je to upravo ono što omogućava najbolje svjetlo za ispravan pogled, ali i omogućuje da sofu postavite na određeniji način u dnevnoj sobi, čime dobivate dodatni prostor.
